Intervju sa Chimairom

Domaćin: Matija Jelić, gost: pjevač Mark Hunter.
Održano: 25. 01. 2007., objavljeno: 18. 02. 2007.

Jedan od trenutno najpopularnijih modernih metal bendova vraća se s novim albumom, novim izdavačem i novom (starom) postavom. O tome zašto je pile prešlo cestu, zašto je more plavo, tko je ubio Lauru Palmer i još koječemu popričali smo sa Chimairinim frontmenom Markom Hunterom.
(Nakon uvodnog nesporazuma uzrokovanog činjenicom što se s druge strane telefonske slušalice pojavio vokalist Mark Hunter umjesto najavljenog sugovornika Matta (De Vries, gitara), intervju je počeo u uobičajenom tonu...)

Matija - Počnimo s nazivom novog albuma; da li "Resurrection" predstavlja novi početak za Chimairu, ili podrazumjeva neke tvoje osobne teme?

Mark - Definitivno je riječ o novom početku benda. Naime, prije početka pisanja materijala za ovaj album prošli smo razne komplikacije; bili smo jako nezadovoljni načinom kako je Roadrunner obavljao promotivni dio posla za prethodni album "Chimaira"; što je pretočeno u dosta ljutnje i svađu, nakon čega gotovo da više nismo htjeli nastaviti s bendom. Nadalje, imali smo  problema i  s tadašnjim bubnjarom Kevin Talleyem s kojim se baš nismo slagali na osobnoj razini. Tada smo shvatili da neke stavri treba promijeniti i početi ispočetka. Tražili Roadrunner da nas puste, na što su oni na sreću pristali. Zatim se Andols (Herrick, stari bubnjar) pristao vratitit se u bend, nakon čega smo počeli pisati novi materijal kao nova cjelina s novim, pozitivnijim pogledom za život.

Matija - Znači, ovo sada možemo smatrati boljom, ljućom i većom Chimairom?

Mark - Da!

Matija - Ovdje me zanima jedna stvar. Spomenuo si poteškoće s Kevinom Talleyem. Pretpostavljam da sa sviračkog aspekta nije bilo problema, osobno mislim da je on izvaredan bubnjar; da li je bilo problema s njegovim ponašanjem?

Mark - Upravo tako...

Matija - S druge strane, s Andolsom je sada sve u redu, nema više hodanja po parkiralištima i tome slično?

Mark - (Smijeh)... Andols se potpuno promijenio, voli bit na turnejama više no itko u bendu... samo da se trenutak vratim na Kevina – slažem se u tome da je fantastičan bubnjar; no njegova je osobnost  dosta odudarala od naše. On je nešto mlađi,  prepotentniji i arogantniji, dok mi sve skupa shvaćamo malo profesionalnije, jednostavno nismo bili na istoj radnoj razini.

Matija - Mislim da su pjesme ne prethodnom albumu bile tehnički najzrelije do sada, pa sam se malo razočarao kad sam pomislio da ste konceptom "Ressurrectiona" degradirali taj album. Misliš li da "Ressurection" nastavlja put koji ste započeli sa "Chimairom", ili je pristup pisanju novih pjesama bio drugačiji?

Mark - Mislim da je nešto drugačiji. Na prošlom albumu je Rob (Arnold, gitarist) napisao veliku većinu pjesama, dok smo Matt i ja napisali po jednu, možda dvije pjesme.  Na ovom albumu smo gotovo svi sudjelovali podjednako, što se osjeća kroz njegovu nepredvidljivost i šarolikost. Osjeća se više različitih utjecaja. Znači, ako usporedimo ta dva albuma, novi je definitivno rezultat grupnog rada.

Matija - Nedavno sam zaprimio promo kopiju vašeg novog albuma, i prvo što sam primjetio je definitivno najgušća i najmoćnija produkcija do sada. Svi elementi su pažljivo i ravnopravno prezentirani. Koliko sam upoznat, Andy Sneap je miksao album... možeš mi ukratko opisati kao je prošao studijski proces?

Mark - Samo snimanje smo obavili na Floridi s Jasonom Suecofom, poznatom po radu s God Forbid i Trivium. Bubnjeve smo snimili kod Andyja Sneapa u Clevelandu i kao što si spomenuo, on je zaslužan za miks. Napravio je odličan posao, čime prvenstveno mislim na dobivanje dimenzije zvuka kakvog inače njegujemo na koncertima. Znači - vrlo gust, izravan i agresivan zvuk. S Jasonom ja također bilo izvrsno radilti, on je muzički genije koji nas je poticao na isprobavanje novih ideja kojih se sami ne bismo sjetili. Dakle, cijeli proces je bio vrlo ugodan.

Matija - Već neko vrijeme se u vašim rifovima mogu primjetiti istočnjački utjecaji... otkuda ti elementi u vašoj glazbi?

Mark - Vjerojatno zbog činjenice da smo odrasli slušajući stare bendove kao što je npr. Death, pa se kroz slušanje takve glazbe zna iskanalizirati poneki utjecaj. Kod Roba recimo takvi rifovi i solaže proizlaze iz činjenice da je dosta slušao ranije Testamentove albume...

Matija - Kako to da su blast beatovi i brutalni death metal vokali češći nego prije?

Mark - Pa, to su stvari koje slušamo i volimo (smijeh). Uvijek smo bili pod velikim utjecajem death metala. Ja sam recimo veliki fan grupe Cannibal Corpse, posebice albuma "Tomb of the Mutilated". Također turneje sa žestokim i brutalnim bendovima kao što su Hate Eternal i Behemoth je definitno ostavilo traga.

Matija - Tekstovi su sada znatno samouvjereniji nego prije. Da li je to rezultat vaše uspješne afirmacije na sceni ili predstavlja vaša općenita sociološka gledišta?

Mark - Definitivno predstavlja ovo prvo. Nadvladavanje prepreka koje su nailazile na naš put u prehodnom razdoblju.

Matija - Ne bojiš li se da bi tekstovi u stilu "we've grown so goddamn powerful" mogle interpretirati kao pretenciozni?

Mark - Ako ljudi misle da je pretenciozno, briga me. Ali nije... to je istina. Bili smo na samom rubu glazbene egzistencije da bi se ponovno vratili jači no ikada.

Matija - Popričajmo malo o omotu za "Resurrection". Predstavlja neku vrst metamorfoze. Već si mi ranije objasnio sam koncept albuma, tako da je pitanje možda suvišno, no podsjetio me na roman "Preobražaj" Franza Kafke. Neka misao o omotu?

Mark - Pa da, htjeli smo u sliku pretočiti ideju formiranja i buđenja nove zvijeri. U skladu s konceptom "Resurrectiona".

Matija - Iskoristili ste sample iz Lyncheva filma "Fire Walk With Me" (Lynchev film iz 1993. koje obuhvaća razdoblje prije prve epizode "Twin Peaksa"). Onaj s ženskim vriskom.

Mark - Opa, odmah si ga ulovio. Bravo!

Matija - Da li je netko u bendu fan filmova Davida Lyncha, ili vam je samo zvučalo cool?

Mark - To bi bio ja.

Matija - To me poprilično iznenadilo. Inače, ja sam ogromni fan Lynchevih filmova.

Mark - Zakon. Ti si prvi koji ga je ubrao. Cijela pjesma "The Flame" govori o tom filmu.

Matija - Jedva čekam njegov novi film... ne znam još kako se zove.

Mark - "Inland Empire".

Matija - Pretpostavljam da ćete sada kad imate ugovor s Nuclear Blast; biti znatno zastupljeniji na europskoj sceni i tržištu nego prije?

Mark - Svakako. Čini se da se Roadrunner koncentrirao samo na neke europske zemlje, kao što su VB, Nizozemska, Njemačka i Španjolska. Tako da nikada nismo mogli napraviti više od toga. Jako nas interesira kako će se utjecaj Nuclear Blasta odraziti na ostale dijelove Europe i uzbuđeni smo zbog nadolazećih koncerata.

Matija - Ovo sam pitao posebno zbog jednog razloga. Bio sam na vašem koncertu Sloveniji kada ste svirali s Dark Tranquillity i primjetio sam da je vrlo malen broj ljudi bio zainteresiran za vaš nastup, što je pomalo tužno obzirom da ste tada, kao i uvijek od sebe dali 100%. Kakav je bio ostatak turneje?

Mark - Ostatak turneje je bio vrlo uspješan. Razumijem što si htio reći sa Slovenijom, taj koncert je bio malo razočaravajući. No, kao što si i rekao, morali smo se popeti na pozornicu i dati sve od sebe. Ta situacija je vjerojatno proizašla iz već spomenute činjenice da naš stari izdavač nije bio toliko prisutan na tim podučjima.

Matija - Zanima me vaše stajalište spram faze stvaralaštva  prije albuma "Impossibility of Reason". Smatraš li to razdoblje nužnim procesom formiranja benda te da li se sramite tog materijala? Na vašem DVD–u "The Dehumanizing Process" ljudi iz Roadrunnera su taj materijal poprilično popljuvali.

Mark - Iskreno, ne mislim ni ja da da je bio neka sreća. Bili smo potpuno novi bend; uletili smo u studio s nedovoljnom količinom materijala, pa smo bili primorani neke dijelove spajati na silu, što je bilo dosta neprofesionalno od nas i s time moramo živjeti ostatak života. Naravno, od tada se trudimo da svaki sljedeći materijal radimo sa stopostotnom i stravstvenom predanošću. Nije da se baš sramim, u neku ruku sam ponosan na to razdoblje; to nam je bio prvi album za veliku izdavačku kuću, i ima nekoliko pjesama iz te faze koje još uvijek volim izvoditi uživo. Sve je to bila škola za nas kako više ne ponavljati iste greške

Matija - Da se nadovežem na to; vidio sam snimku pjesme "Dead Inside" iz neke televizijske emisije koja mi se nimalo nije svidjela i kad je usporedim s snimkama iz novijeg razdoblja, čini se kao da nije riječ o istome bendu.

Mark - (Smijeh) Da, taj klip je odvratan.

Matija - Znači, slažeš se?

Mark - Da... to je bilo tako glupo. Izgurali su nas na tu pozornicu, to nam je bio prvi nastup na nacionalnoj televiziji, bili smo klinci i nismo imali pojma što se događa. Kad su nam rekli da će nas gledati milioni, nije nam bilo ugodno. Uglavnom, kad gledamo tu snimku, histerično se smijemo. Kao kad gledaš slike iz srednje škole.

Matija - Koliko sam uspio primjetiti, u publici je bilo dosta zgodnih djevojaka

Mark - (Smijeh) Da, da, bilo je.

Matija - Uskoro idete na turneju s Killswitch Engage?

Mark - Da, počinjemo u veljači, a ova američka turneja će trajati 6 i pol tjedana. Veselimo se toj turneji, jer smo dobri prijatelji s momcima iz KSE. Bit će zadovoljstvo s njima dijeliti pozornicu

Matija - Često vas se predstavlja kao bend koji na turneji dosta voli partijati. Kako se nosite sa svakodnevnom intenzivnošću? Vježbate li?

Mark - Pa, većinu dana prespavamo (smijeh). Nekolicina nas vježba. Naš sempler / klavijaturist Chriss, bubnjar Andols i ja malo dižemo utege i rekreiramo se dok ostali igraju igrice, puše travu i piju.

Matija - Znači, još uvijek ništa od rekreacije za vašeg basistu.

Mark - Ne, on ne trenira. Samo jede.

Matija - Koliko vremena trošite na formiranje vizualnog identiteta i koreografije u usporedbi s vremenom koje trošite na pisanje pjesama.

Mark - Kod nas to dođe samo od sebe. S vremenom si sve komformniji prilikom izvedbe pjesama. Sad kada ćemo na npr. izvoditi pjesme s "Ressurectiona", izgledat ćemo glupo jer nećemo znati kuda bi sa sobom. Što se live nastupa tiče, pokušavamo dati sve od sebe da bi se ljudi vraćali na koncerte. Trošimo dosta novaca na rasvjetu i produkciju općenito ne bi li vizualni element bio jednako jak kao i zvučni.

Matija - Neki dan sam vidio spot za naslovnu pjesmu s novog albuma. Sadrži lijepe žene, žestoku glazbu i neki oblik ultimate fighta. Jeste li fanovi borilačkih vještina? Reci mi nešto više o konceptu spota.

Mark - Htjeli smo nešto drugačije, za razliku od velikog broja bendova koji spotove snimaju u šumi ili na groblju. Zato smo u spot ubacili stvari koje nas interesiraju. A to su upravo dobre ženske, žestoka mjuza i tučnjava.

Matija - U vašoj glazbi se može čuti dosta utjecaja. Što slušaš / slušate u zadnje vrijeme?

Mark - Poprilično mi se sviđa francuski bend Gojira. Njihov sam album nabavio nešto prije nego je izišao, budući da imamo istog booking agenta i bio sam oduševljen. Također, velik sam fan grupe Nine Inch Nails, i u zadnje vrijeme dosta slušam posljednji album Cannibal Corpsea "Kill".

Matija - U redu, to bi otprilike bilo sve, hvala ti lijepa na odvojenom vremenu i sretno.

Mark - Hvala puno, pazi se. Bok!