Intervju s Maxom Cavalerom
vokalom i gitaristom Soulflyja

domaćin: Josip Barbača
gost: Max Cavalera , gitarist i pjevač Soulflyja
održano: 03. 03. 2006.
objavljeno: 06. 03. 2005.

Barby - Današnji koncert je vaš 32 po redu u sklopu europske turneje. Kako se osjećaš i kako je bilo do sada na turneji?

Max - Vrlo dobro, nisam znao da je ovo 32 koncert, ne brojim. Turneja je odlična, svi koncerti su rasprodani, osim možda 1 ili 2. Svaki nastup je krcat publikom, vruć, užaren i lud, baš onako kako to volim.

Barby - Ovo je najmanji klub u kojem ste do sada svirali na ovoj turneji. Voliš li svirati u manjim ili većim prostorima?

Max – Sviđa mi se svirat u oboje. Ovi manji koncertni nastupi su stvarno zabavni. Uvijek se hranim energijom publike, može to biti veliki festival ili mali klub dokle god publika osjeća što radim na pozornici, onda je dobro, to jest, znam da će biti dobro!

Barby – O. K., album "Prophecy" je postignuo veliki uspjeh (82 mjesto na Billboard 200 ljestvici). Može li "Dark Ages" to ponoviti?

Max – Da, ali smatram da je drugačiji. "Dark Ages" je uspješniji ako gledamo sa strane integriteta. To je bio album za koji sam trebao odabrati da li će biti "komercijalniji" ili "luđi", da bih nakraju odabrao "luđi" varijantu. "Dark Ages" je na neki način razbuktio vatru u meni jer sam u zadnje vrijeme postao "pospanko" (smijeh).

Barby - "Dark Ages" je izrazito mračniji i teži nego njegovi prethodnici. Što je razlog tome?

Max – Nisam siguran. Ja sam započeo s pisanjem "Dark Ages"-a i odabrao naslov albuma, a u tom periodu umro mi je unuk i umro je Dimebag i to je bio jedan stvarno uvrnut, mračan mjesec u kojem sam shvatio da sam ispravan što se tiče mog rada, čak u nekom poprilično sjebano zastrašujućem načinu. Bilo je nešto kao kad stvaraš album, a odjedanput album postane još zastrašujući zato jer je realan, stvarno mračan... ...smrt je obilježila album i to me je prepalo, ali opet shvatio sam koliko moje muzike je u doticaju sa stvarnošču. Neki bendovi to uopće nemaju, njihova stvarnost i njihova muzika je samo novac, a takvo nešto nije za mene. Drukčije je, za mene muzika je moje jedino oružje i spas od svakodnevnih sranja. "Dark Ages" je mračan album i smatram da svatko ima "tamna vremena" u jednom trenutku svojeg života.

Barby - Možeš li mi reći više o naslovnici albuma. Da li je ona odraz kaotičnog stanja u svijetu? Da li je pesimistična?

Max – Yeah, poprilično ludo izgleda. Taj čudni lik sa šljemom... ...smatram da je prelijepa. Meni je to ljepota u tami... ...znaš, ne mogu svi to vidjeti, ali osjećam ju i stvarno mi se sviđa vibra naslovnice koja je međuostalom rad Michaela Whelana s kojim sam surađivao i u prošlosti.

Barby - Koje je tvoje mišljenje o tome što "Dark Ages" dosta uspoređuju sa Sepulturinim albumima "Arise" i "Chaos A. D."?

Max – Ne razmišljam o takvim stvarima. Ako fanovi žele uspoređivati... ...to je dobro... ...za mene su različiti na puno načina... ...ali opet mogu se uspoređivati jer koristim slične rifove i stil pjevanja, ali stvarno o takvim stvarima ne razmišljam. Dosta ljudi mi govori: "Stvarno mi se sviđa vaš prvi album"... ...dobro, drago mi je, ali stvaranje "Primitive"-a za mene je stvarno bilo odlično. Rad na "Terrorist"-u zajedno s Tomom Arayaom je za mene bio vrhunac... ...to mi je bio jedan od snova da odradim metal pjesmu s jednim od mojih heroja. Kada nastupam znam da su fanovi uz mene i kada krenem svirati "Primitive" oni polude. Da ne vole "Primitive" ne bi volili da se izvodi uživo. Ne volim previše razmišljati o usporedbama, samo pokušavam da sve ispadne dobro.

Barby - Na koji je način dolazak Marca Rizzoa utjecao na Soulfyjevo skladateljstvo i općenito?

Max – Volim raditi s njim i dosta dobro surađujemo. Jako je sličan meni, inače on je 2 dana stariji. Iste smo osobe, imamo istu osobnost i volimo raditi zajedno. On mi pomaže da izvučem agresivnost iz sebe na koju sam pomalo zaboravio. Stvarno smo se dobro zabavili u u studiju, pogotovo snimajući "Frontlines".

Barby – Zašto uvijek nosi ruksak na koncertima?

Max – To ćeš morat njega pitati (smijeh). Ne znam. Ne miješam se u misticizam drugih ljudi.

Barby - U više navrata naveo si kako drži puno do duhovne strane u čovjeku. Što za tebe znači vjera?

Max – Smatram... ...stvarno ne bih znao. Smatram da je to što vjeru čini uzbudljivom. Ona je pomalo tajanstvena, ali stvarno ne želim znati. Nikada ne idem kod proroka, ne želim znati budućnost. Što će biti, biti će.

Barby – Što ti znači tvoja domovina?

Max – Domovina? Upravo si u mojoj domovini, moj autobus (smijeh)! Ne, naravno da je to Brazil, ali na turneji se osjećam kao doma. Ja sam nomad. Većina muzičara ne voli putovati i ne voli biti konstantno na turneji, ali ja to volim. Kada bih dobio priliku da mogu biti stalno na turneji, a da se više ne mogu vratiti u domovinu, otišao bih na turneju!

Barby – Kaži mi nešto o radu na Roadrunner United?

Max – Oh, yeah! Prvotno su me pitali želim li biti jedan od kapetana timova, ali odbio sam jer je to prevelika odgovornost. Ja nisam odgovorna osoba (smijeh), pa sam za dobrobit albuma rekao: "Ne želite me kao kapetana, dajte mi samo pjesmu". Tako su oni pitali Roba Flynna da napiše pjesmu za mene. On je veliki fan i jedan cool tip, tako da sam došao i otpjevao. Moj omiljeni dio pjesme je na portugalskom jeziku koji prevedeno znači: "Bože omogući mojim neprijateljima dug život kako bi gledali moju pobjedu", što bih odaslao svim seratorima.

Barby - Možemo li reći da je Roadrunner United "dream team" današnje američke metal scene?

Max - Puno je dobrih muzičara na to albumu i to je bila stvarno cool ideja. Roadrunner je dosta pomogao razvoju bendova u Europi kao što su Sepultura, Metallica, Mercyful Fate, Obituary, Spliknot i tako dalje... Drago mi je što su mi pružili šansu 1989. godine da izađem van Brazila s "Beneath the Remains" što je bila naše prvo Roadrunner izdanje. Moj ugovor se završio, ali sam još uvijek s Roadrunnerom.

Barby - Poltika SAD-a prema zemljama Bliskog Istoka? Irak, Iran?

Max – Smatram da je sve to laž. Svi znaju to. Rat se vodi iz potpuno krivih razloga. Krv i nafta, to nema ništa veze s Irakom. Bushu se jebe da li će Irak biti bolja i gora država. Što je s ostalih 30-ak država? One su isto sjebane, zašto ne pomoći njima. Smatram da je Bush loš predsjednik i da će SAD ispaštati zbog njegove loše politike... ...poprilično je osramotio američki narod... ...on je seljačina... ...dosta o tome.

Barby – Što radiš u slobodno vrijeme? Jiu Jitsu ili nešto slično?

Max – Ne, ništa tako uzbudljivo (smijeh). Slušam dosta CD-ova... oslikavam svoje majice (pokazuje na svoje majice koje je sam oslikao)... gledam dosta filmova (pokazuje svoju kolekciju od nekih cca. 200-injak filmova)... ali većinom muzika, čovječe. Volim muziku, opsjednut sam njome. Ja sam ovisnik o muzici.

Barby - Svjetsko prvenstvo u nogometu? Hrvatska protiv Brazila?

Max – Dečki, jeste spremni za to? (smijeh)

Barby – Pobijedili smo prekjučer Argentinu 3:2...

Max – Da znam, Brazil je jedva dobio Rusiju. Očajna 1:0 pobjeda.

Barby – Da, ali je opet pobjeda.

Max – Smatram da imaju dobru momčad s jednim Ronaldihnom koji je fenomenalan igrač. Općenito sam fan nogomenta i mogao bih gledati utakmice cijeli dan. U SAD-u baš i ne vole nogomet previše.

Barby – Koliko sam upoznat, nogomet smatraju dosta mekanim sportom...

Max – U SAD-u je puno dobrih igrača, ali nemamo priliku čuti za njih. Izrazito podržavam američke igrače jer idu kontra svih šansi, nešto kao sviranje metala u crkvi. Smatram ih cool i puno se trude, ali nemaju podršku.

Barby – Hvala ti na tvojem vremenu.

Max – Nema problema, uživaj u koncertu.

Uz intervju objavljen je i izvještaj Matije Jelića s koncerta. Pritisnite za uvid.