Scar Magazine - Intervju s Mariom Grdošićem, vokalom Zeus Fabera

"U Hrvatskoj je tržište malo, bendovi ne prodaju puno ploča, i nitko ti neće platiti prvu ploču."
"Najbrži i najlakši jezik smo našli s Dinatonom čisto zato jer su svi drugi tražili da bude na hrvatskom što je nas definitvno odbijalo."
"...čitajući biografije mogu reći da je svaka rock zvijezda barem jednom istukla ženu, od Tommy Leea do Kid Rocka svaka je dobila, ali poslije je još bilo vatrenije u krevetu..."

domaćin:: Ante Jurić Marijanović
žrtva:: Mario Grdošić, vokal Zeus Fabera
održano:: 11. 03. 2005.
objavljeno:: 19. 06. 2005.

Ante - Život, žena, djeca... ...cijela priča, kako ide za početak? Kako Mario sve stiže i kombinira?: Mario - Trenutno jako puno posla... puno padanja kose, živciranja i nerviranja. Pokušavam biti na deset kolosjeka od kojih je jedan bend, u svakom slučaju, drugi je "job" u Dallas Recordsu što znači ozbiljan posao, ozbiljnija lova prvi put u životu. Radno vrijeme je od devet do pet što znači nema više zajebancija ako netko hoće kavu u tri ili slično jer radno vrijeme je takvo kakvo je... i zadnja, roditeljima najbitnija, čini se meni najmanje bitna, faks koji sam malo zapostavio, nekakva parcijala četvrte se tu vuče... ali bit će, mora se reći: Pozdrav mami, faks će završiti uspješno!
Ante - Čitao sam u nedavnom intervjuu da si shvatio kroz godine kako je bend zapravo ozbiljna stvar... što još uvijek "drži vodu"? Pitam zbog dvije vrlo ozbiljne stvari pored, mislim na fakultet i posao. Nije li sad malo manje vremena za bend?: Mario - Nije, mislim i da je, sve ovisi o tome koliko ti je što bitno. Kada i prođe nekoliko tjedana bez probe, skužiš što ti je prva ljubav kojoj se jednostavno moraš posvetiti, a i moraš jednostavno prilagoditi da više nije kao prije. Znači, ideš u neku srednju školu ili tamo neki faks i imaš "all the time in the world", ako padneš ispit, izaći ćeš na dugi... i te neke fore, toga više nema. Cijeli tjedan je full bookiran: ako se što upikne vikendom, ili kao zadnjih nekoliko tjedana turbo sulude probe tipa nađemo se u deset navečer, jer je Tvrtko radio nešto na OTV-u, i proba traje do dva ujutro... i onda na posao u osam. Koliko ti je do nečega stalo toliko ćeš se žrtvovati. Još uvijek na svu sreću volimo, ne samo bend, i muziku općenito dovoljno da bi se za nju žrtvovali.
Ante - Definitvno... ajmo malo o CD-u... "Way Out" je izašao, zanimaju me pozitivne i negativne kritike. Što ljudi kažu, što ih najviše smeta? Što najviše vole na albumu?: Mario - ...mmmm... ...pođimo od negativnog. Sama snimka i zvuk je ono za što dobivamo manje-više primjedbe, produkcijska strana svega toga bi bila neka negativna strana... a pozitivna je što ljudi koji te prate dugi niz godina, kojima je drago da se to konačno dogodilo. Fuckin' CD nakon sedam i pol godina što je ogromno razdoblje... mislim da su nama pjesme, mogu reći bez neke pretenzije, O. K. i da sam jako zadovoljan s našim "song writing skillsima". Za produkcijski dio, što se ljudi žale, ti samo mogu reći da ti na tom albumu imaš pjesme recimo "Indian River" i neke stvari koje su snimljene u ljeto 2002. i više se nisu mjenjale. Mi sad pričamo, skoro je sredina 2005., i u tri godine se dogodilo nevjerovatno puno u opremi, produkciji, audio-vizualnom doživljaju svega, od onda ih nismo masterirali niti išta. Takva je bila situacija, mi nismo imali para. Da se razumijemo, mi smo sve platiti sami i nismo dobili kune od labela, sve je isključivo financirano s naše strane. Gurali smo do kud se dalo gurati, a kad smo došli do tog zenita: hoćemo li to izbaciti van ili čekati i nositi na neki imaginarni master, koji tko zna kakav će biti, te platiti 5000 eura? Mi smo se odlučili na ovu opciju. Prve mačiće smo bacili van, a sad hoće li oni pasti u vodu ili će ih neko... ...jebemu sunce, takva je stvar.
Ante - Eto, odgovorio si mi na sljedeće pitanje o samokritici na CD. Znači, zadovoljan si?: Mario - Zadovoljan sam jer... ne mogu ti ja na to ni gledati objektivno...
Ante - ...ne traži se objektivno.: Mario - To je kao neko moje dijete, moja mala beba i mi smo s tim proživjeli toliko, iako opet mogu odgovoriti s neke druge strane da se meni već i bljuje od tih nekih stvari. Ljudi tek sad čuju, a mi smo dve-tri godine glancali, peglali, ponavljali, pa vokali nisu dobri, natrag, napred, ali sam zadovoljan što je to konačno vani i što ljudi imaju priliku čuti. Nadam se da je to jedan dobar plus i da će nas to pogurati, da se jednog dana ozbiljnije bacimo na neke stvari.
Ante - Dizajn CD-a, internet stranice, izgleda povezano i konceptualno. Tko je to radio, o kakvoj je suradnji riječ?: Mario - Pošto si uočio koncept, vjerujem da će ljudi uočiti koncept u spotu "Way Out" koji je ovih dana vani i vrti se na OTV-u, dizajn izgleda identično kao na stranici i CD-u. Za sve je zadužena Irena Andrejić, koja nama radi web i dizajn. Mi smo jako zadovoljni s njom...
Ante - ...sve izgleda "na nivou"...: Mario - Ona više sluša elektronsku glazbu. Mi smo joj jako dragi bend i ona to (dizajn, op. A.) super radi, ima velikih uspjeha kao VJ u inozemestvu gdje pušta projekcije za glazbenike, uglavnom se bavi artom na kompjuterskoj razini. Mi smo jako zadovoljni time. Treba napomenuti da joj nismo dali apsolutno nikakve inpute, rekli smo: "mi tebi vjerujemo, super radiš, ti napravi cover." Pokazala nam je tri varijante. Crveno-bijela, plavo-crna i treće se ne sijećam. Mi smo izabrali prvu, rekli to je to i poslali u tisak. Imamo dobar odnos gdje mi njoj vjerujemo i ona vjeruje nama. Ne moram se živcirati oko toga da nas petorica traži kompromis oko covera jer bi to onda sve otišlo u pizdu materinu.
Ante - Produkcija... već si malo načeo temu. Gitare me zanimaju. Sve mi drži nekakav nivo zvuka, ali za gitare nemam osjećaj jesu li one namjerno takve "suldgy", žešće, mračnije ili je to ostavljeno tako da se što prije završi?: Mario - Gitare... Tvrtko (gitarista Zeus Fabera - op. A.) voli takav zvuk, to se vidi u njegovim rifovima. Voli sporije, kotrljajuće... iako smo mi u samom procesu snimanja malo pogubili, nismo mogli naći zajednički jezik između vokala i gitara. Vokali su dobili komercijalni notu, znači neke melodije, refreni, a gitare su ostale, ruku na srce, zakopane u undergroundu: prljave, masne... gitare koje ti ne možeš otpjevušiti. Potpuno atonalno. Ako moram zaključiti, mislim da je on (Tvrtko, op. A.) zadovoljan sa zvukom, dok bi ja to volio malo drugačije. Možda bi on htio da je i moj vokal malo drugačiji. Ali to je sloboda u bendu gdje postoje neke granice. Neću ja preći granicu i govoriti mu o njegovom zvuku. To je zvuk koji on voli i on se nasmješi kada odsvira taj rif, a ja mu samo kažem dobro je, ajde...
Ante - Imate sada CD koji je vani, stvarno reprezentativan i vrijedan. Dakle, ZF se prepoznaje kao "support" bend kome iz domaće/ strane scene? Gdje je vaše "prirodno okruženje"?: Mario - Na to pitanje mogu odgovoriti na par načina. Na turbo fanovski način, o željama iz mladosti i bendovi....
Ante - Ja bi iskreno više volio da mi kažeš realno... optimalno za bend.: Mario - Realno mislim da ljudi koji slušaju glazbu u rasponu od Deftonsa do recimo System of a Downa, i malo više undergounda, a s druge strane mainstreama, da bi se mogli prepoznati tu, odnosno da bi mi zvučali kompaktno s tim bendovima jedan poslije drugoga na stejdžu. To je neko moje mišljenje, iako nisam neki preveliki fan npr. Deftonsa, dok Systema već malo i jesam... ali to je neko prirodno okruženje čisto gledano kroz oči nekoga u publici. Ruku na srce, ako uzmeš sludge gitare, mi s takvim bendovima nemao neke poveznice, ti bendovi su zakopani u undergroundu od nas. Iako i ja sam slušam takvu glazbu, ali cijela zvučna slika ovog benda ipak je razgranata i na elektroniku, etno i na sampleove i sve neke stvari, pa tu moraš tražiti kompaktne izvođače. Slušamo mi i Massive Attack, Aphex Twin, ali ja znam da mi ne bi na stejdžu zvučali dobro s njima. On (Tvrtko, op. A.) bi puknuo jedan rif i sve bi se raspalo...
Ante - Govorio si o inozemnim, a domaće snage...?: Mario - To mogu reći iz perspektive onoga što volim, što sam ja veliki, neću reći obožavatelj... ali strašno cijenim grupu Chang Ffos. Oni nama generacijski pripadaju, mislim da smo i iste godine počeli svirati. Tvrtko je čak svirao gitaru u prvoj postavi Chang Ffosa. Dok po zvuku Father iz Rijeke, možda Good Day to Die iz Zagreba, iako nisam slušao novi materijal, svi mi kažu da je jako dobro pa bi to volio čuti. To su ti neki bednovi, neka scena koja se oslanja na metal koji je modernog datuma.
Ante - Sredina devedesetih...?: Mario - Hoće li sad tu neko prepoznati Korn ili Mastodon, koji su super različiti, ali datiraju vremenski u tom razdoblju dok je svaki otišao na svoju stranu. Da definitvno to nije Def Lepard i Scorpionsi, da nema zabune o pojmu metala.
Ante - Idemo sad malo prebaciti priču na Dinaton. Kako je došlo do suradnje? Jeste znali Roberta (veza u Dinatonu, op. A.) otprije? Jesu oni došli do vas, vi do njih?: Mario - To se sve počelo kotrljati nakon Incubator festivala u Aquariusu (klub na zagrebačkom Jarunu) 2002. godine. To je bio festival demo bendova koje je Aquarius organizirao kao label gdje smo se mi, iako smo prije imali dosta uspjeha u inozemstvu po časopisima i stvorili neko ime u hrvatskoj sceni, prezentirali labelima. Najbrži i najlakši jezik smo našli s Dinatonom čisto zato jer su svi drugi tražili da bude na hrvatskom što je nas definitvno odbijalo. To nije dolazilo u obzir jer je bend takav kakav je i pišemo stvari na engleskom, slušamo glazbu koja je na engleskom i nije dolazila nikakva druga opcija na razmatranje. Dinaton je jedini rekao kako im to odgovara te da pišemo pjesme na hrvatskom ne bi nas izdali. To je bilo to, suradnja je započela... iako smo mi očekivali od njih možda malo više na početku. Kasnije sam se zaposlio u muzičkoj industrij i vidio da nismo baš s pravom to očekivali. U Hrvatskoj je tržište malo, bendovi ne prodaju puno ploča, i nitko ti neće platiti prvu ploču. Ja sam zadovoljan da je to profesionalno obavljeno u tiskari, da taj album lijepo izgleda. Oni možda nemaju mogućnosti PR-a i marketinga kakve bi mi htjeli pa taj dio radimo sami. Koncerte bookiramo sami, razgovore s medijima dogovaramo sami, to je sve i dalje na nama. Onaj osnovni dio milim da je zadovoljen.
Ante - Oni su vama omogućili distribuciju...: Mario - Platili su štampanje ploče, sve su uveli-izveli u toliko i toliko komada te odaslali u shopove. To je sada na tržištu i mislim da u uvjetima kojim živimo više i ne mogu tražiti.
Ante - Postava. Kako sad izgleda? Dosta ste se mijenjali u posljednje vrijeme.: Mario - Od onoga što je bend bio za vrijeme snimanja ploče smo u bendu ja, Tvrtko i Frantz i to je naš najveći problem. Od one postave koja je odsvirala na snimanju mi smo promjenili čitavu ritam sekciju, a to je dosta zajebana stvar. U ovom trenutku, as we speak, Stipe (bubnjar Good Day to Die, op.A.) je na bubnju i Porfo na basu. Ne znam koliko će to potrajati, nije ni bitno, oni su tu kao naši prijatelji. Znači, uletili su jer nama trebaju neke svirke, neki koncerti... ploča je izašla i treba ju promovirati. Vidjet ćemo na koliko dugo je to, ali trenutno je Stipe na bubnju i Porfo na basu, kao što sam rekao, to je promjenjena postava od one sa snimanja.
Ante - Namjeravaš naći nove članove?: Mario - Mi bi to voljeli. Stipe je nama odmah rekao da mu je Good Day to Die prioritet bend i da nam pomaže kao prijateljima. Ako GDTD ode na neku dugu turneju, bend je u banani, ostajemo bez bubnjara...
Ante - Kako utječu te promjene na sam zvuk benda?: Mario - Mijenja se dosta. Mi imamo sreću da je Tvrtko glavni kreativac u bendu i da je već prije bio primoran pokazivati rifove novim članovima pošto smo i prije mijenjali postavu. Osjeti se dosta u promjene u zvuku, prije svega kroz bubanj, jer prijašnji bubnjar, inače meni vrlo drag ali smo se razišli, je imao možda najzahtjevnije dionice na ploči. Teško je postaviti velika očekivanja pred Stipu i reći mu da mora odsvirati tako kako je odsvirano na ploči. Dali smo mu odriješene ruke da odsvira onako kako on osjeća da je najbolje. Stvari prilagođavamo onoj petorici koji sviraju trenutačno, a ne onoj petorici koji su to odsvirali.
Ante - Što bi značilo: novi članovi nose i novi zvuk sa sobom?: Mario - Novim stvarima koje postoje, da u nekoj mjeri. Ako ikad počnemo raditi potpuno nove stvari to će biti novi pristup. Skroz nova ritam sekcija, skroz nova stvar i možda tu bude nekih 10, 20, 30% odstupanja u zvuku. Što se tiče stvari s ploče, ritmički one će biti nešto drugačije. To je isti rif, ista melodija, ja isto pjevam, ali možda ćeš svoje tijelo kretati malo drugačije nego uz CD.
Ante - Udar groma. Kakvo je tvoje mišljenje o organizaciji? Što ZF može izvući iz Udar groma?: Mario - Meni je to jedna od pozitivnijih stvari koja se uopće dogodila. Tokom godina svi u hrvatskom undergroundu imaju potrebe puno pričati i najavljivati svi ćemo svirati svugdje, a ovo je prvi put da se nešto konkretno dogodilo. Došao je jedan čovjek, njemu je ime Sale iz Ffosa, okupio je osam ili deset bendova, ne znam točno, i rekao "dečki ja imam popis kontakata, možete svirati na tim i tim mjestima, jedino što morate biti normalni, navježbani i napeti ko strijele. Nabavite kombi i idemo!" Nama je to vrlo bitna stavka koja nam je uvijek najviše nedostajala. Mi smo bili i po novinama, vani i tu, imali super recenzije, ali smo na koncertnom polju uvijek bili slabiji jer možda to jednostavno, ne bojim se reći, nitko od nas nije znao raditi. Uvijek sam bio više čovjek za e-mail, kontaktiranje s medijima i slične pizdarij... stavljo sam stvari na net za download na najbitnije siteove. Ali za te koncerte nitko od nas nije imao štih, odradili smo ih jako malo. Oko tridesetak u karijeri što je u prosjeku jedan svako godišnje doba...
Ante - ...ali će se to definitvno mijenjati?: Mario - Da. Tu vidim definitvno promjene na bolje. Nama je trebalo dva mjeseca da dogovorimo gig u Slavnskom Brodu, a ovako Sale ima kontakte i sve ide na njegovu preporuku. On je svirao sa svojim bendom tamo, ostavio dobar utisak, i sad šalje nas tamo da odsviramo gig...
Ante - Nešto si pričao o Tvrtku kao glavnom kreativcu, kako zapravo nastaje ZF pjesma?: Mario - Osnova je u većini slučajeva ili rif ili sample. Najčešće ipak rif kojeg Tvrtko donese, te se pokušava koliko-toliko prilagoditi elektronskom dijelu benda koji je nama izuzetno bitan jer stvara atmosferu. Tu kada, gdje i kako se pogode bas i bubanj, a vokali nastaju ful zadnji zato jer meni treba neka muzika. Nikad nisam mogao pisati tekstove na foru nekog događaja. Ja moram imati stvar, možda ne kompletiranu, ali zvučnu sliku svakako moram imati u glavi da bi me glazba inspiriala da pišem nešto. Ne mogu pisati na temelju neke vijesti ili događaja, muzika mora nastati prva za inspiraciju...
Ante - Bliskoistočni, orijentalni prizvuk primjećuju se pjesmama ZF-a. Je li vas fasciniraju arapske, indijske kuluture i vjerovanja, ili samo želite zvučati egzotično?: Mario - Vjerovanja ne, niti imamo ikakvih dodirnih točaka s tim, ali sam taj zvuk nam se jako sviđa i to isfuravamo dugi niz godina. U početku je to zapravo bilo više na neku elektronsku bazu, više technoidno, a onda je izašlo more bendova tipa Static X, koji su nas prestigli na neku foru, a i White Zombie je to radio puno bolje sto godina prije. S vremenom je Frantz počeo otkrivati te zanimljive dijelove koji su naginjali na istok i mi smo to jednostavno prihvatili. Danas nam je čudno ako stvar nema neku melodijicu ili mini melos.
Ante - Tekstove se ne može naći nigdje, niti pročitati. Tko stoji iza njih? Kakve su tematike? Primjećuju se česta ponavljanja...: Mario - Tekstovi su moji, uvijek mi je bilo čudno vidjet recimo da bubnjar piše tekstove. Ako ti to pjevaš, morao sam onda i napisati. U našem bendu nije nitko imao takvih pretenzija pa sam sve isključivo pisao ja. Tekstovi su o... Ne volim neke priče, događaje i završene cjeline. Pokušavam da se iz pjesme u pjesmu pretaču neke riječi... da se uspostavi slijed nepovezanih misli. Imaš u nekim stvarima, što ja umrem od smijeha kad se sjetim, gdje je jedan stih iz 1998. s probe, a ujedno se nalaze stihovi iz 2003. iz studija. Nađu se u istoj pjesmi i meni jednostavno pašu u tom trenutku. To je skupina misli, rečenica, nekih mojih razmišljanja koji dobro zvuče zajedno i to je meni jako bitno. Također mi je bitno da tekstovi s vremenom ostaju dovoljno prihvatljivi da bi ih ja mogao pjevati nakon nekog vremena. Odnosno, ako ja napišem sad da imam curu i mi smo prekinuli, a ja sam u nju strašno zaljubljen, a ta stvar ispadne bomba i svima je super, plačemo kad ju slušamo... da li ću se ja tako osjećati za tri godine? Ja sam onda bio s Andrejom, a ovo je s Draganom i to neće biti ta spika. Ovako si ja ostavljam dovoljno prostora i svježine da mi to bude O. K. za pet godina, a znači mi nešto sasvim drugo nego što mi znači sada. Uvijek mora biti nešto otvoreno...
Ante - Kao neki lajtmotivi...: Mario - Puno nekih lajtmotiva. Bitno mi je da nakon stvari niti ja ne znam sasvim o čemu je. A kad se sve spoji na koncertu, ili ne spoji, dobiva neku novu dimenziju i tako to ide u krug.
Ante - Koji su ti uzori u smislu muzičara, instrumentalista... tebi i drugima u bendu?: Mario - ...mmm...
Ante - Tebe recimo kao vokalistu.: Mario - Mislim da mogu reći za sve instrumente. Kao vokal definitvno Maynard James Keenan iz Toola kao broj jedan zato što je to meni kraj svijeta, vrh vrhova interpretacije. Ima on i točnost, kvalitetu, ali je nevjerovatna njegova interpretacija... vidiš riječ na papiru i čuješ njega kako je otpjevava, ne možeš vjerovati da netko može tako osjetiti glazbu. Kao bubanj, Daney Carey, također iz Toola, a i momak iz Dream Teather mi je fora više na shemu neke tehnike. Dave Grohl. Boardin iz Faith No Mora. Gitare... iskreno nikad nisam bio neki super suludi guitar freak... Bas...nemam pojma, također onaj momak Justin iz Toola...
Ante - Tool je znači definitivno...: Mario - Tool i Nine Inch Nails su mi najdraži bendovi. Bendovi koji kroz godine, uz možda još Kyuss koji sam uhvatio na raspadu pa ga nisam mogao proživjeti kao ova dva benda, nikada nisu pogriješili, koji me nikada nisu na neku foru zajebali. Ima brdo benova koji su meni super, a onda vidim intervju, oni nešto kažu, a ja se sramim... jebi si mater glupu, mislim si, i te fore...
Ante - Haha... bolje šuti nego...: Mario - ...da ...možda sam i ja sto puta gluplji, ali nije to bitno. A ovo su bendovi o kojima bi se ja uvijek i sa svima upustio u svađu i na kraju ću ostat s dvije noge na zemlji.
Ante - Zašto je tako dugo trajalo izdavanje "Way Out"-a?: Mario - Dva razloga. Prvi, unutar samog snimanja smo mijenjali postavu, a drugi su financije. Nismo si mogli priuštiti snimanje odjednom, snimali smo u četiri runde... Odeš u Rijeku, inače snimalo se u Studiju za sirotinju, snimiš par stvari, vratiš se kući i vježbaš ostatak. I tako se to razvuklo.
Ante - Što mi možeš reći o spotu koji ste nedavno snimili? Tko ga je režirao, gdje ste ga snimili?: Mario - Spot je za "Way Out", dakle za naslovnu pjesmu s albuma. Radila ga je Irena Andrejić, koja je radila website. U nju imamo potpuno povjerenje i izuzetno smo zadovoljni njenim radom. Kao i kod covera, imali smo nula inputa njoj. Spot je čisto malo arty, malo fancy, moderna kompjuterska spika. Mi smo njoj dali naše digitalne fotografije, nismo se snimali kamerom. Ona je te fotke spojila u mini, bolesne kretnje. Složila je mini filmić iz tih fotki uz tekstove na ekranu, kojeg je spojila u svoju mini "arty perverziju". Znači, brdo mrlja, petokrake, trokuti, sve se brzo mijenja i izgleda smisleno. Meni izgleda jako svježe, moderno. Svi smo bili jako zadovoljni, pogotovo zbog činjenice da nas je sve koštalo 0 kuna. To je rezultat njene dobre volje i što neke stvari voli radi iz čistog gušta. To je jedno, a druga stvar je što realno na takav spot u Hrvatskoj nećeš naići nikada. Spot nije tipičan i bode u oko čim ga vidiš.
Ante - Sampleovi. Koja je i kolika njihova uloga?: Mario - Pokušavamo ih prilagoditi pjesmi po potrebi. Nekad smo znali pjesmu pretrpati sampleovima pa bi onda ispalo da nismo gitaristički bend, što svakako ne želimo. Sampleovi trebaju upotpuniti sliku. S njima bend treba zvučati svježe i inovativno, što mislim da nam polazi za rukom, a potreba za njima je došla iz bendova koje smo slušali u to vrijeme. (sada Mario prepričava kratku povijest eksperimentiranja od klavijatura, malih i velikih sampleova, do novijih ideja oko laptopa...) Sampleovi spajaju borbe koje se javljaju između vokala, gitare i ritam sekcije. Kroz te mini zvukiće i melodijice sve bolje zvuči.
Ante - Jel' te inspiriraju i neke druge umjetnosti... filmovi, slikarstvo...?: Mario - Slikarstvo jako malo, u taj dio umjetnosti se uopće ne razumijem. Filmovi prije, jer u zadnje vrijeme pronalazim jako malo vremena za njih. Čitam sve vrste književnosti, sve što mi dođe pod ruku. U zadnjih godinu dana specjalizirao sam se pogotovo za autobiografije: Hitlera, Tommy Leea, Marilyn Mansona, Tupaca, Staljina... pokušavam ući u mozak, u svojim područjima, velikih ljudi.
Ante - Hoće Mario pisati neku autobiografiju...?: Mario - Mislim da ne bi mogao upotpuniti stranice s nekom opće zabavnom spikom, možda s nekim internim forama koje bi zanimale mojih petnaest prijatelja... ali jednog dana, tko zna?
Ante - Par neobavezni pitanja: Pedofilija u Crkvi?: Mario - ...disgusting. Toga ima strahovito puno, puno više nego što mi znamo. Pošto su stariji ljudi i ljudi koji vjeruju jako osjetljivi na to, slabo izlaze informacije u javnost... i s Crkvom i s pedofilijom imam jako malo dodirnih točaka, pa za ubiti ne znam puno o tome.
Ante - Droge - (jeli ih koristi tko u bendu?): Mario - Osobno ne. Probao sam par puta pušiti travu, ali mi se jednostavno nije svidjelo. Ili sam bedast za to, ili nisam dobro povlačio, ali meni je tih par puta samo bilo loše nakon što sam probao. Čak ni alkohol ne konzumiram. U bendu da, pogotovo Vjeran - naš bivši član u bendu. Ne koristim ih, ali nema ništa protiv njih jer znam da u umjetnosti strahovito puno pomažu. On (Vjeran) je znao biti najkreativniji pojedinac u bendu, ali je zato na probama proživljavao krize, bio sulud... i to uzima cijelu profesionalnu stranu benda gdje je on bio neuračunljiv i mogao svaki trenutak odustati od sviranja u bendu. No zato je znao izvlačiti iz sebe maksimume koji su meni potpuno strani. Protiv droge nemam ništa, ali se ja s njima nikad nisam našao na ti., ali tko zna šta će biti...
Ante - Tvoje pjevanje uživo?: Mario - Ovu ploču još nismo izvodili u živo, brijem da će biti dosta zajebano. Vokali su obogaćivani tercama, refreni su izbačeni naprijed... tek kad sam snimio vidio sam koji me posao čeka na vježbanju samoga sebe. Moj vokal je malo viši prirodno, nešto u stilu At the Drive In, Mars Volta, Deftones, a ovdje sam snimio više Alice in Chains, Soundgarden stil gdje ću imati više problema u "skidanju" samog sebe. Na ploči sam najviše otišao iznad svojih mogućnosti jer smo htjeli da vokali budu u prvom planu, ali me zato i čeka najmukotrpniji posao.
Ante - ...trebat ćeš se fino pomučiti... Zašto je pile prešlo cestu?: Mario - S druge strane ceste je bilo ljepše pile.
Ante - Žašto je Boris Mikšić tukao ženu?: Mario - Možda ga je palilo... čitajući biografije mogu reći da je svaka rock zvijezda barem jednom istukla ženu, od Tommy Leea do Kid Rocka svaka je dobila, ali poslije je još bilo vatrenije u krevetu, bar koliko ti ljudi pišu. Znači svako zašto ima svoj dobar razlog.
Ante - Gdje je Ante Gotovina?: Mario - Treba pitati Sanadera. Mora da se oni čuju svaki dan... Kaže Ivo: "Ej Ante gdje si? Daj dođi, vidiš da je frka...", Ante odgovara: "Kakvu ću imat ćeliju, kao Milošević ili neku bolju?" ...i ta spika. Ljudi na položajima znaju gdje je on, a mi mali pijuni sigurno ne znamo. Inače, politika me stvarno ne zanima...
Ante - Jel' Ante G. pomaže ili odmaže Zeus Faberu?: Mario - Zeus Faberu bi najviše pomoglo da ima malo više Gotovine među prstima, samo promijenimo naglasak...
Ante - Video- Severina/ Pamela/ Jenna?: Mario - Uuuuuu sunca ti... ...baš nisi pogodio moj ukus nikako, ja sam ti više fan debelih crnkinja (haha)., ali mislim da je Jenna najjača i moram kupiti njenu knjigu "How to make love like a porno star" ...a od ove dvije Severina, ona je više žena iz naroda. Kad bi došlo do neke šore među njima, Seve bi ih sve izgrizla i izderala noktima...
Ante - ...Seve djeluje najiskrenije, zna da se snima a svejedno...: Mario - Kad nju vidiš, pomisliš: "Jebem ti sunce, pa svi volimo iste stvari!"
Ante - Mario, imaš li ti kakvo pitanje za Scar?: Mario - Pa... ...kako sebe Scar magazine vidi u promicanju metal kulture u Hrvatskoj?
Ante - Probat ću u kratkim crtama, Scar je definitivno nešto konceptualno, polako se gradi, stvara... iza svake recenzije i izvještaja se stoji... ne trči se pred rudo. Uvijek se dvostruko promisli prije svakog koraka. Zna biti mana što se tiče same brzine objavljivanja, ali mislim da će se stvoriti krug obožavatelja. Ne hvalimo bespotrebno i svakog, jer nisu svu dobri i super.: Mario - ...profilirati ekipu i stvoriti krug ljudi.
Ante - Definitivno. Poruka za fanove, prijatelje, neprijatelje diljem svijeta...: Mario - Hvala svima koji su podržavali ovaj bend prije i koji ga podržavaju sada. Imam potrebu da im se ispričam jer ovaj bend uvijek nešto odugovlači, zajebe neki koncert... ali mislim da ljudi znaju koliko to nama znači kad nam neko pruži ruku i čestita jer si mi to sami često ne znamo dati. Hvala i svima koji nas mrze jer nam oni služe kao inspiracija! Zaista ne bi bilo fora da svi slušamo dva ista benda i volimo iste stvari...
Ante - Hvala tebi Mario i pozdrav!