Intervju s Fernadnom Ribeirom, vokalom Moonspella

Intervju je odrađen povodom skorašnjeg dolaska Moonspella u Zagreb (12. ožujak, Močvara) gdje bi trebali svirati zajedno s norveškim velikanima Enslaved.
Ukratko, možete pročitati Fernandov stav o koncertu u Zagrebu te dobiti uvid u njihova prijašnja iskustva s Enslaved. Naći ćete par redaka o hrvatskim fanovima, o koncertima nakon smrti Dimebag Darrella, o nadolazećem albumu te o njegovim tehnikama pisanja pjesama... Posebno se osvrnuo na svoje underground dane kada je bio jedan od aktivnijih pojedinaca na metal sceni, te skrenuo pažnju na to da je dan danas fan black metala. 30 minutni razgovor.

Razgovor vodila: Ana Grabundžija, gost: Fernando Ribeiro, održano: 14. 02. 2005., objavljeno: 23. 02. 2004.

Ana - Na vašim Internet stranicama stoji podatak kako ćete u sklopu nadolazeće turneje održati 29 koncerata. Neke od lokacija su poprilično atraktivne kao na primjer Pariz, Milan, Oslo... Veseliš li se posebno nekim nastupima?: Fernando - Da, gradovi koje si navela su nam izrazito važni, jer primjerice u Parizu i Milanu sviramo s Cradle of Filth, dok s druge strane imamo i svoje koncerte te ćemo u sklopu njih u nekim zemljama svirati po prvi put kao što je slučaj s Hrvatskom. Što je posebnije Moonspellu? Mislim da će to svaki bend reći, a to je posjećivanje novih mjesta. Ljudi u Milanu i i Parizu vidjeli su Moonspell dosta puta i svaki nastup tamo je drugačiji, ali osobama koje nas nisu nikada vidjeli uživo smatram da je puno posebnije, a to isto vrijedi i za bend. Iskreno, radujem se ovoj turneji jer ne samo što ćemo svirati s odličnim sastavima kao Cradle of Filth i The Haunted, nego ćemo imati i svoje koncerte u Češkoj, Hrvatskoj i Rumunjskoj, a između ostalog na tim koncertima ljudi će moći vidjeti više od Moonspella pošto ćemo biti glavni bend večeri.
Ana - U Zagrebu ćete 12. ožujka svirati s Enslaved. Možeš li nam reći nešto više o svojem iskustvu s Enslaved. Ako se dobro sjećam imali se par festivalskih nastupa zajedno?: Fernando - Da, odradili smo par s njima. Inače, muzički sam upoznat s Enslaved već godinama. Prvi put sam naišao na njih kada su još uvijek snimali demo snimke. U biti, prvo izdanje koje mi je stvarno skrenulo pažnju na njih je bio split CD s Emperorima, ali nakon tog izdanja nekako sam ih izgubio iz vida. Znaš, svaki bend krene svojim putem, ali zato smo prošle godine za vrijeme "Antidote" turneje s Lacuna Coil odradili par festivala zajedno, primjerice poljski Metal Mania gdje smo snimili svoj DVD i još jedan festival u Češkoj. Gledao sam njihov nastup i bio sam jako, jako impresioniran jer su odličan bend s dobrim muzičarima i vrlo dobrim pjesmama te sam bio jako uzbuđen nakon njihovog koncerta. Prošlo je već dosta vremena od kako sam vidio jedan black metal bend da nastupa tako dobro i tako entuziastički uživo. Puno je još sastava sviralo tih dana, npr. Morbid Angel, ali bio sam stvarno impresioniran Enslavedom. Smatram da su odličan bend i da će oba sastava odraditi vrlo dobar nastup za publiku.
Ana - Imaš li možda neka iskustva ili sjećanja koja te vežu s Hrvatskom ili s nekim iz Hrvatske? Možda te je neki fan pokušao kontaktirati i slično...?: Fernando - Nažalost nikada nismo svirali kod vas, ali još od underground dana imamo veliki odaziv od strane ljudi iz Hrvatske. Moj veliki prijatelj, inače pisac novele "The Antidote" po uzoru na Moonspell, je promovirao svoju knjigu u Hrvatskoj... Ne mogu reći da je baš bio oženjen, ali imao je djevojku u Hrvatskoj i rekao mi je kako nije mogao vjerovati koliko imamo fanova kod vas i koliko ljudi općenito zna za Moonspell te da kad god bi rekao da je iz Portugala ljudi bi ga pitali za Moonspell. Također u Austriji, sjećam se da je par hrvatskih fanova putovalo skroz do tamo kako bi gledali Moonspellov nastup. Ima još jedan hrvatski fan kojeg Mike i ja stalno srećemo u Wellsu ili Beču koji tamo živi i stvarno je entuziastičan po pogledu Moonpellovih koncerata. Izrazito sam znatiželjan kako će koncert u Hrvatskoj ispasti zbog svih tih ljudi koji su išli u inozemstvo kako bi nas gledali, zbog svih ljudi koji su nas kontaktirali e-mailom ili čisto zbog toga što bi ljudi iz Hrvatske uvijek pitali za Moonspell kada bi netko rekao da je iz Portugala.
Ana - Da, poprilično ste poznati u Hrvatskoj te je činjenica da baš i nemamo previše koncerata ovdje tako da je vaš nastup s Enslaved dosta velika stvar za nas.: Fernando - To je nevjerovatno! Stvarno sam polaskan tim riječima.
Ana - Htjela bi te pitati da li se vaš odnos premo nastupima uživo ikako promjenio nakon ubojstva Dimebag Darrella, Damageplanovog i Panterinog gitariste?: Fernando - U SAD-u smo već svirali puno puta. Mislim da smo tamo odradili 5 ili 6 turneja, ali kada sve zbrojim više volim nastupati u Europi. Smatram da Amerikanci mogu biti u nekim trenucima jako dobra publika, ali opet imaju neki svoj način cijenjenja muzike... ne svi od njih, ali nekada stvarno može postati opasno. Dakako, nitko nije očekivao ovu tragediju oko Dimebag Darrella, ali očito je da se takve stvari mogu desiti svugdje, a opet došlo je više kao šok, a ne kao veliko iznenađenje. Znaš, nekad za bend stvarno zna biti opasno na američkim koncertima. Kao činjenica mogu ti navesti prošli vikend kada smo otvarali za Devildriver i ljudima se nije svido Moonspell. Događa se... Ja isto otiđem na koncert i katkad mi se ne sviđa ovaj ili onaj bend, ali ne ostanem na koncertu kako bi ih vrijeđao ili govorio da se gube s pozornice. To je iracionalno i glupo. Naravno, ne bojimo se nastupati uživo. Stvarno nam se to sviđa. Već stvarno puno sviramo uživo povodom ovog novog albuma, npr. već drugi put sviramo po SAD-u, i sigurno ćemo se vratiti tamo poradi promocije našeg predstojećeg albuma, ali i dalje smatram da je muzika tu kako bi bila inspiracija, tvoja svjetlost, a ne put koji te vodi prema tvojoj destrukciji i destrukciji ostalih... to nije pitanje života ili smrti, to je metafora, to osjećaš ili se jednostavno ostavi toga. Nikako nije u redu vrijeđati ili ozljeđivati ljude samo zato jer ti se ne sviđaju. Postoji toliko puno bendova i toliko puno muzičara koji mogu zadovoljiti svačiji ukus, a ako opet ne postoji takav sastav ili osoba opet imaš mogućnost napraviti svoj bend. Očito je kako su svi bendovi bili šokirani, ali mi se ne bojimo nastupati uživo. U svojim nastupima potpuno se otvaramo našoj publici i kod ljudi općenito prevladava mišljenje da je gledati Moonspell uživo odlično iskustvo. Stvarno se trudimo sačuvati dobru reputaciju koji imamo za svoje nastupe uživo, ali jednostavno na svijetu ima loših ljudi... (smijeh) I nekada takve stvari se dešavaju... i naravno da je loše kada se to dogodi bilo gdje i naravno da je to loše kada se desi i u SAD-u, jer smatram kako će se od smrti Dimebaga neke stvari tamo zauvijek promjeniti. Bit će još više osiguranja i još više ugnjetavanja i smatram da to nije način na koji se uživa na metal događajima.
Ana - Što nam možeš reći o portugalskim fanovima? Da li su fanovi koje susretneš na turneji više ili manje entuziastični?: Fernando - U biti, ovisi... Kada god sviramo u istočnim zemljama fanovi su jako, jako entuziastični, jako strastveni. Moram priznati da je naš nastup u Rusiji bio nevjerovatan te da je bilo nevjerovatno kada smo i po prvi put svirali u Mađarskoj. Svaka osoba na drugačiji način doživljava Moonspell. Očito je kako je to povezano s kulturom pojedinačne zemlje. Što se tiče Portugala trebalo nam je vremena da prihvatimo ljude, a opet obrnuto, trebalo je Portugalcima vremena da prihvate nas. U početku nismo imali puno fanova, a i onaj mali broj je bio dosta skeptična, dok su nas drugi smatrali njemačkim, španjolskim ili francuskim sastavom što nas ražalošćuje, ali opet to je bilo prije 10 godina. Od tog trenutka smatram kako je Portugal jedna od najboljih zemlja u kojim nastupamo... Smatram da Portugalci ne vole samo našu muziku, nego voli i to što radimo s našim nastupima za promociju Portugala u svijetu jer nema puno bendova kao Moonspell koji imaju nastupe van Portugala. Od portugalskih fanova stekli smo najbolja i najlošija iskustva. Stvarno smo svirali po svuda i sve ovisi o tome koliko bend daje... Bend mora puno dati, da bi mu se puno vratilo i to je to što ćemo napraviti u Hrvatskoj i to je upravo to što smo počeli raditi prije 10 godina u Portugalu. Od tada je sve samo raslo, na sreću.
Ana - Sljedeće pitanje je možda jedno od najučestalijih. Kojim riječima bi opisao žanr Moonpellove muzike?: Fernando - Rekao bi kako je to i pitanje na koje možda imam i najviše problema za odgovoriti. Pod prvo smatram Moonspell metal bendom. Heavy metal je jako veliki koncept i svakako može zadovoljiti velikom broju različitih načina gledanjna na heavy metal. Postoje bendovi kao Manowar, a opet postoje bendovi kao Cradle of Filth, za koje bi se moglo reći da su potpuno različiti, a opet oba su metal bendovi. Smatram da Moonspell pokušava stvoriti svoj osebujan stil, ne mogu reći da je to lagano, mi već radimo na tome par godina, ali mislim da kada ljudi poslušaju "Opium", kada ljudi poslušaju "In and Above Man" s "Antidote"-a, kada ljudi poslušaju "Capricorn at Her Feet" ili "Alma Mater" da je znaju da je to Moonspell. Ne mogu to objasniti, ali to je nešto na čemu želimo raditi... Puno ljudi nas zove gothic metal. Na neki način to je samo marka kao i bilo koja druga. Nemam problema s time jer je i sam bend nastao pod utjecajima raznih bendova kao Bathory i Celtic Frost, a opet s druge strane pod utjecajima bendova kao češki Root i Type O Negative iz SAD-a. Svi ti bendovi su miks black metala, death metala, a u slučaju Type O Negativea imamo i puno gothic utjecaja... Rekao bi kako Moonspell može biti gothic metal, ali ne onaj ljigavi gothic metal koji se najčešće poistovjećuje s klavijaturama i ženskim vokalima, a bez imalo je elegancije. To nešto mora sadržavati snagu zvuka i snagu riječi, te bi trebalo težiti nečemu epskom i grandioznom. Nadodao bi kako čak i naše nove pjesme za nadolazeći album definitivno govore o tome kako je Moonspell još uvijek metal bend samo s još par utjecaja sa strane.
Ana - O. K., kada si već spomenuo snagu riječi možeš li nam nešto više reći o svojoj novoj zbirci pjesama?: Fernando - Oh... godinama osim tekstova Moonspella pisao sam sa strane svoje pjesme, o pojedinostima koje nisu predodređene za tumačenje kroz ili uz muziku. Prije par godina počeo sam objavljivati poeziju na portugalskom i desilo se da su se ljudi jako zaintrigirali tako da sam već u studenom prošle godine izdao svoju drugu zbirku. Znaš, kada god imam slobodnog vremena, kao na primjer prošli vikend, posjećujem knjižnice, raznorazne škole i skupove pisaca ili pak čitam pjesme ili rasprave o njima. Često pišem o sličnima temama kao u Moonspellu, ali opet ovdje imam više slobode u temama koje si zadam i više slobode pri odabiru riječi, jer je ipak portugalski moj prvi jezik. U biti s portugalskim jezikom cijeli proces je potpuno drugačiji. Jako uživam u radu s dečkim iz Moonspella i u cijelom to procesu gdje ljudi ne čitaju samo, nego i slušaju, ali opet isto tako volim i samotnost, znaš... sjediti s bilježnicom u ruci, putujući svojim umom u potrazi za riječima, konceptom i slikama te prenoseći ih na papir. Stvarno jako puno volim pisati i čitati, ali pjesme za Moonspell mi nisu dovoljne unatoč tome što jako uživam u pisanju tih pjesama te znam da imaju jako veliki utjecaj na ljude... Ha (smjeh), u biti nema se puno za reći o zbirci pjesama. To je nešto što stvarno volim raditi te ću najvjerovatnije napisati novelu u nekih godinu dana. To je nešto što bi htio napraviti... Neće mi skrenuti pažnju s Moonspella, a opet stvorit će vrijedno iskustvo i za Moonspell, a i kao kakvu god karijeru koja me očekuje kao pjesnika. Najverovatnije ću jednog dana kada ću imati prave veze uložiti potreban novac i prevesti ih na engleski jezik tako da ih ljudi van Portugala mogu razumjeti.
Ana - Da, to je trebalo biti moje sljedeće pitanje. Pretpostavljam da će novela zasigurno biti prevedena kada ju napišeš?: Fernando - Nadam se. Upoznao sam jako dobrog prevoditelja koji je preveo "The Antidote" knjigu na engleski za jedan multimedijalni CD, ali opet ja imam svoj posebni način pisanja portugalskog jezika. Dobro, ima puno portugalskih autora koji imaju osebujan i veoma snažan način pisanja te su uspješno prevedeni. Kada pristupam temi za Moonspell razmišljam direktno na engleskom. Engleski jezik mi se dopada, te riječi, ta rima, sve... Kada razmišljam o noveli ili kratkoj priči ili pjesmi uobičajeno razmišljam na portugalskom tako da tu zasigurno postoje zasebna dva uzorka koji utječu na konačni rezultat mojeg dijela. Puno ljudi mi postavlja ovo pitanje, te smatram da mi je čak loša ideja što sam pjesme u početku pisao samo za sebe, a opet ih htio i izdati... Inače, dobio sam jako dobru ponudu za izdavanje od strane pristojne izdavačke kuće, tako da i nisam baš previše razmišljao da li će to funkcionirati na engleskom jeziku i ne. Jedan od ovih dana morat ću ozbiljno razmisliti o tome da počnem pisati pjesme pristupačnije svima. Inače, radim na jednom projektu sada... radi se o stripu baziranom na Moonspellovom izmišljenom svijetu i teme za taj strip pišem diretno na engleski tako da bi svatko mogao ostvariti kontakt sa stripom.
Ana - Nedostaju li ti stari dana, razmjene kazeta i slično? Puno se promjenilo od tada, cijene u muzičkom svijetu su sve potpuno promjenile i naravno današnja muzika je puno pristupačnija masama.: Fernando - Smatram da je underground bio nešto više od samo strukture ili samo činjenice da su se razmjenjivale snimke... Uvijek sam imao vrlo romantičan pogled na underground dane prvenstveno jer su to bili dani mojeg odrastanja. Stvari koje si radio između 13 i 20 godine najvjerovatnije će ti biti uvijek najzanimljivije. S druge strane, radilo se o entuzijaznu, radilo se više o kontaktu, radilo se o komunicranju s ljudima iz cijelog svijeta. Danas nije više toliko egzotično imati prijatelja iz Švedske ili imati prijatelja iz Malezije. U današnje vrijeme možeš pričati sa svakim ako imaš pristup Internetu. Inače, nisam osoba koja će glumiti patrijarha da bi izjavio: "Da, naš period je bio bolji od današnjeg". Ne bi rekao tako nešto, smatram to pomalo blesavim... Ako sam katkad takvo nešto izjavio stvarno mi je žao, jer ako bi tako pristupao mlađim fanovima mislim da bi jednostavno bili samo isfrustrirani zbog toga. Moram biti iskren, jako mi nedostaju ti stari dani. Smatram da sam se u tom periodu osjećao najsretnije i najbliže muzici nego ikad, ali svi evoluiramo i moramo prihvatiti situacije koje su za i koje su protiv vremena o kojem pričamo. Danas je vrlo lagano imati Moonspellov album bez uopće potrebe da ga kupiš, ali s druge strane više ljudi dolazi na koncerte. Za sve što je loše uvijek se nađe nešto što to čini donekle prihvatljivijim. Nekada smatram da zbog toga što ljudi vole puno toga da su u neku ruku postali razmaženiji i lijeni, ali opet puno je više aktivnosti. U osnovi, underground dani su za mene osjećaj. Stojim iza toga da je Moonspell bend iz tih vremena, bend koji još uvijek ima taj poseban osjećaj, osjećaj koji još uvijek mogu pronaći kod svojih prijatelja iz Tiamata, Cradle of Filtha, Samaela... Svi ti bendovi, Katatonia, Root... taj osjećaj nisam našao u novijim bendovima jer nisu proživjeli to vrijeme. Jedna sam od sretnih osoba koji su živjeli underground i koji je saznao za Tiamat, koji je saznao za Samael, koji je tada saznao za gro bendova koji su dan danas jedni od mojih najomiljenijih izvođača. Mislim da je danas djelomično drugačije, ali ja sam nitko da izjavljujem kako su ta vremena bila bolja ili lošija. Za mene su bila zanimljivija jer sam bio dio tog perioda, ali za nekoga tko tada nije bio ni rođen može takva činjenica biti jako opterećujuća.
Ana - Ako me sjećanje ne vara imali ste neke probleme s izdavanjem "Sin/ Pecado" albuma. Pošto je kod nas dosta toga nepoznato oko ove teme možeš li nam nešto više reći o problemima koji su se pojavili?: Fernando - Točnije, imali smo dva problema. Prvi je bio taj što je naslovnica bila najvjerovatnije preuvredljiva za njemačko tržište te smo ju trebali prekriti... Ne znam da li si upoznata s naslovnicom "Sin"-a? Žena je privezana na neku vrstu križa i njemačka cenzorska služba smatrala je to preuvredljivim. Kada gledate MTV možete vidjeti ovakvo nešto cijelo vrijeme i smatram da je to samo licemjerje... Zatim, naš stari basist, Ares, registrirao je neke pjesme s albuma na svoje ime, a on ih nije napisao tako da je tu bio potencijalni problem pri objavljivanju, ali na kraju objavili smo album i bio je jako uspješan. Sve je to sada iza nas, tako da se baš i ne zamaramo s time previše... kada malo bolje razmislim nije nikada bila neka velika opsanost od neizdavanja albuma. Smatram da je puno ljudi čekalo taj album, ali opet taj album je dosta podijelio našu publiku. S druge strane "Sin" je album koji ljudi najviše pamte od Moonspella.
Ana - Sredinom 90.-ih pojavila se opozicija Moonspellu u obliku par black metal "fanova" koju su vas prozivali nevrijednima. Možeš se malo osvrnuti na tu situaciju?: Fernando - U biti nije bilo do black metal fanova, nego do par black metal pojedinaca i bendova koji su govorili kako Moonspell ne bi smio raditi ovu ili onu muziku zato što nije iz Norveške. To je bilo tako glupo i u to vrijeme znali smo reći: "Mi smo iz Portugala. U Portugalu je dopušteno svirati koju god vrstu muzike hoćeš..." Kao prvo, Norveška nije kolijevka black metala, to je Venom iz Newcastlea, Engleske, tako da su te poruke u to vrijeme bile jako glupe. Znam puno bendova iz tih vremena i znam da se dobri bendovi nisu nikada stvarno brinuli oko toga. Sviđao im se Moonspell i htjeli su samo svirati muziku i biti dobri u tome što rade te izraziti svoje osjećaje, poruke i vizije putem muzike... Jedna od osoba koja nam je pisala prijetnje smrću, nazivala nas crnčugama i govorila da nas treba strpati u koncentracijski logor je bio Mortiis, a on čak više niti ne svira black metal. Susreli smo se s njime u Meksiku i toliko je bio preplašen da nas nije htio ni pogledati. U osnovi, smatram to sve jednim ogromnim korakom unazad u black metal tradiciji i glazbi kojoj sam i sam fan. Smatram da je bilo više priče, a manje dijela u to vrijeme i ne sviđa mi se uopće taj period sa svim tim paležima crkva i ostalim incidentima jer smatram da su samo skretale ljude s prave strasti muzike. Pojavilo se jako puno smiješnih bendova koji su pokušali izgledati što strašnije, a samo su uskakali u taj trend. Na sreću, dobri bendovi su preživjeli i još uvijek su sa nama. Nitko iz SAD-a ili Norveške ili Švedske ne bi nam smio govoriti što Moonspell smije, a što ne smije. Radi se o slobodi, o neovisnosti i mi se definitivno nećemo klanjati nećemu s čime se ne slažemo.