novosti
scarFiles
jel' se isplatilo?
razgovor
Tankard
domaćin:
Igor "Motorhead" Košutić
gost:
Gerre
održano:
13. 08. 2004.
objavljeno:
06. 09. 2004.

Malo o nastupu

Vrijeme je na prvi dan festivala bilo isto kao i njegova organizacija -grozno. Sreća naša, nekim čudom, tik pred nastup Tankarda, onaj sumrak bogova od pljuska prestaje i otprilike dvjestotinjak duša seli se iz improvizirane festivalske birtije pred stage u želji zarobljavanja što bolje pozicije za pračenje nastupa. Što reći? Frankfurtska četvorka odradila je standardno sjajanu svirku i po tko zna koji put dokazala da je Tankard beer thrash metal No. 1 i valjda jedna od najpozitivnijih pojava na sceni uopče. U preko sat vremena kombinirane odlične snimke i vrhunske zajebancije naredali su stare hitove poput: "Zombie Attack", "Live to Dive", "Spacebeer", "Maniac Forces", "Chemical Invasion", "The Morning After" i "Don't Panic" (ja se ispričavam ako sam izostavio koju). Od hitova novijeg datuma čuli smo: "New Liver, Please" (posvečeno jednoj zaluđenoj individui iz publike) i "Rectifire" s "B-day" albuma te "Die With the Beer in your Hand", "Slipping From Reality" i "Beyond the Pubyard" s aktualnog "Beast of Bourbon" albuma. Od obrada smo dobili Gang Greenov "Alcohol" (no doubt about it, can't live without it... pogo, pogo, pogo!!!) i "Frei bier fur alle" (imena benda se nikako ne mogu sjetiti, ali ova pjesma je bila zaštitni znak Tankardovih nastupa krajem 80-ih). Uz stvorenu sjajnu, opuštenu te nadasve domaću atmosferu, bend je na bis bio pozvan dva puta i nabrijanoj publici još podario "Alien" i dugoočekivanu "(Empty) Tankard" (malo preodužnu verziju uz sudjelovanje s publikom... zakon!!!!). Svirka, komunikacija, atmosfera... ...čista petica. Nastup završava, a nebesa se opet otvaraju i ponovno započinje nemilosrdno i prisilno pranje svih prisutnih. Unatoč svemu, pod punom opremom zaputio sam se put backstagea (hm... prije bi ga nazvao backyard) na svoj teško dogovoreni intervju s Tankardima. Da, backstage... ...nazovimo ga tako. Ne biste vjerovali gdje je organizator smjestio bendove: polurazrušena štala otvorenoga tipa bez vode (koje nije bilo nigdje u cijelom kampu) i struje u kojoj vas okružuje blagi miris mokrog sijena i ekstremni smrad konjskih govana (ipak smo bili na hipodromu, ne?).

Malo o razgovoru

Na pitanja je odgovarao vokal benda Gerre, jedini preostali originalni član benda uz basista Franka.

Igor - 22 godine, 14 izdanja, hrpa koncerata, galoni pive... kako se danas osjećaš nakon svega toga?
Gerre - Staro i umorno (smijeh). Ma ne... ...zadnjih par godina su za Tankard bile vrlo dobre. Imali smo teško razdoblje sredinom i krajem 90-ih kada thrash više nije bio toliko popularan. Nismo imali baš puno nastupa, svirali smo u manjim prostorima pred malim brojem ljudi, ali nismo odustajali od svoga stila i evo, vremena su za Tankard ponovno bolja i krećemo dalje bez razloga za odustajanje.
Igor - Koje točno albume obuhvaća to loše razdoblje?
Gerre - "Tankard" (izdan 1995.-e), "Disco Destroyer" (1998.) i "Kings of Beer" (2000.)... ...zapravo, "Kings of Beer" je već bio bolji, ali pravi povratak smo ipak imali s "B-day" albumom. Taj je bio više thrash i na njemu smo po prvi puta u povijesti Tankarda promijenili producenta. Evo, sviramo još uvijek old school glazbu, ali s modernijim pristupom i zvukom. To je danas sjajna kombinacija.
Igor - Kako je bend dobio ime?
Gerre - He, he... naša prva imena su bila Avenger i Vortex sve dok naš basist Frank i tadašnji gitarist Axel nisu pronašli riječ "tankard" u nekom starom engleskom riječniku. To je živa istina: engleska riječ za pivski vrč koja bi nam savršeno pristajala.
Igor - Opiši nam malo aktualni album ("Beast of Bourbon").
Gerre - Ha... u jednu ruku više thrashy i više heavy od svog prethodnika, a s druge strane, također s više melodičnijih djelova što se posebno čuje u pjesmi "Slipping From Reality" ili "Die With the Beer in Your Hand". Vrlo dobra kombinacija s malo drugačijim zvukom.
Igor - Pomalo čak Testamentovske melodije?
Gerre - Koja? "Slipping From Reality"?
Igor - Ne, prije "Endless Pleasure".
Gerre - Misliš?
Igor - Hej, samo moje mišljenje.
Gerre - Ma O. K., svi imamo jedno. Prije pisanja "Beast..."-a strahovali smo da nećemo biti u stanju ponoviti nivo "B-day"-a, ali na kraju je ispalo da smo napravili još jedan korak naprijed. Dosta se razlikuje od "B-day"-a, ali opet, kao što sam već ranije rekao, više thrash i heavy s jedne strane i više melodičniji s druge.
Igor - Nakon mnogo godina i albuma prekinuli ste staru suradnju s producentom Harris Johnsom i započeli novu s Andyem Classenom. Ako se ne varam, prvi album koji vam je producirao bio je "B-day".
Gerre - Upravo tako. S Andyem smo jako zadovoljni jer je čovjek u stanju stvoriti sjajnu radnu atmosferu. Dosta se razlikuje od Harris Johnsa. Naravno, Harris je sjajan producent, ali kada tako dugo surađuješ s nekim skroz je logično da ćeš jednoga dana poželjeti promjenu. Kao što smo rekli, sviramo old school thrash, a Andy nam je za njega priskrbio svjež i moderan zvuk. S njim je skroz drugačije raditi. Harris je bio perfekcionist dok se Andy više oslanja na osjećaje. Na primjer, kad sam imao spremnu pjesmu Andy bi nakon preslušavanja rekao "Cool!" dok bi ja započeo s: "Ne, ne... moramo snimiti opet, opet, opet i opet... ...to može bolje''. To je bilo zato jer smo na taj način naučili raditi s Harrisom. Andy bi na to samo rekao: "možeš to još nakon ove verzije nasnimavati trideset puta i bit će samo lošije". O tom osjećaju govorim.
Igor - Ako ti se da, posveti par toplih svakoj pjesmi.
Gerre - Ali ne znam ih sve (smijeh)... ...O. K., "Under Friendly Fire" -pjesma o tom glupom ratu u Iraku. Glupi komentar o glupom ratu. Pjesma o američkim vojnicima koji su zapucali na svoje. Sjajna za otvaranje albuma. "Slipping From Realitiy" -moja najdraža pjesma na albumu. Također i prva napisana za njega. Pjesma o tome kad nisi više siguran što je zbilja. "Genetic Overkill" -pjesma o genetski modificiranoj hrani. Kritička pjesma. "Die With the Beer in Your Hand" -parodija o metal klišejima tipa "Die With a Sword in Your Hand". Pjesma peta... koja je uopće?
Igor - "The Horde".
Gerre - "The Horde"? E vidiš, tu smo trebali svirati večeras uživo jer je skroz thrashy. Relativno spora... čak mislim da bi se dobro uklopila na "Tankard" album. Hm... koja je sljedeća? "Dead Man Drinking"? (vadim "Beast..." CD na stol) A, "Dead Man Drinking", znao sam. Eh, ta je skroz o nama: nakon 20 godina još smo tu i pijemo. "Alien Revenge" iliti "Alien Part Two". Tekst za ovu poslali su nam fanovi iz Nizozemske.
Igor - Jeste li ga izmijenili?
Gerre - Da, potpuno. Promijenili smo sve osim refrena. Morali smo jer se baš i nije sve poklapalo. "Fistfull of Love", to bi bila...
Igor - ...pomalo nastrana pjesma?
Gerre - Pomalo (smijeh). Isto tako i pomalo ironična. Svi govorimo djevojkama klišeje tipa "kako si zgodna" ili "kako si pametna", a u biti ih jedino želimo pojebati. Evo, pjesma o tome. "Beyond the Pubyard" -poslije "Slipping From Reality", moja druga najdraža pjesma na albumu. Smiješna pričica o tipu koji je rođen u pubu i koji tamo provodi većinu vremena. Ne shvatiti preozbiljno molim. Za kraj, obrada engleskih punk rockera Cock Sparrer "We're Comming Back". Veliki sam nogometni fan, a ovo je više-manje nogometna pjesma pa eto.
Igor - Nisu li Cock Sparreri nacionalistički skinhead bend?
Gerre - Ne... informirali smo se i znamo da nemaju veze s nacizmom i sličnim stvarima.
Igor - Koja ti je najdraža obrada koju si napravio s Tankardom?
Gerre - Hm... ..."Alcohol" od Gang Greena (možete je naći na "Chemical Invasion" albumu). Ta nam stvarno pristaje (smijeh). Ta mi je definitivno najdraža. "We're Coming Back" od CS-a mi je druga po redu.
Igor - Možeš li posvetiti par riječi o umjetniku koji je radio na coveru albuma (ali i na mnogim drugim albumima npr. "Morning After", "C. Invasion", "Alien" itd.)?
Gerre - Naravno, riječ je o svjetski poznatom Sebastianu Krugeru. Sjajan tip i već smo ga probali rezervirati za naš sljedeći album, ali čovjek je prezauzet tako da će do ponovne suradnje teško doći. Tko zna, možda novi cover i sami oslikamo (smijeh).
Igor - Odsvirali ste već poprilični broj promotivnih "Beast..." koncerata, i još vas dosta njih čeka. Kako je publika prihvatila novi materijal?
Gerre - Sjajno. Reakcije fanova i recenzije albuma su jednostvano sjajne. Svirali smo i u nekim zemljama koje do sada nismo imali prilike posjetiti. Evo, danas smo po prvi puta svirali u Sloveniji. Uskoro idemo u Grčku, a u rujnu najvjerovatnije u Rusiju.
Igor - Jeste ikada do sada svirali u Rusiji?
Gerre - Ne. Taj nastup jedva čekamo.
Igor - "Beast..." je vaš drugi album za AFM records. Po zadnjim vijestima, produžili ste ugovor s njima na još godinu dana.
Gerre - Jako smo zadovoljni s njima i njihovom promocijom. Da, produžili smo ugovor tako da postoji opcija da i sljedeći album izdamo za AFM.
Igor - Već novi album? Kada to možemo očekivati?
Gerre - Jako teško za odgovoriti. U ovom trenutku nemamo vremena pisati nove pjesme jer kad nismo na turneji radimo svoje regularne poslove. Tankard je polu-profesionalan bend i svaki član ima redovni posao.
Igor - Čime se ti baviš?
Gerre - Ja sam socijalni radnik. Radim s ovisnicima (široki osmijeh, pogled na 3 prazne limenke pive i otpije takav gutljaj iz četvrte kojeg se ne bi postidio ni nilski konj). Cheers. Svo slobodno vrijeme potrošimo na rad s bendom. Evo, ovaj vikend imamo 2 koncerta, sljedeći isto. Jednostavno nemamo vremena za pisanje novih pjesama. Najčešće započnemo s radom na njima krajem godine tako da možda nešto i izdamo početkom sljedeče, ali ništa još nije sigurno.
Igor - Vratimo se sada u daleku prošlost i vaše "HM Vanguard" i "Alcoholic Metal" demo snimke.
Gerre - One su čisto sranje (smijeh). Ma to je bilo skroz drugo vrijeme. Da su nam albumi zvučali tako grozno kao "Alcoholic Metal" ne bismo nikada dobili ugovor. Naravno, tada su imale nekakvog šarma, ali ipak... Na limitiranom izdanju "B-day"-a objavili smo kao bonus CD sa obje naše demo snimke.
Igor - U bendu si originalno počeo kao basist?
Gerre - Ne, bio je samo plan da ja budem basist. Ja i Frank smo zajedno išli na lekcije iz bas gitare, ali Frank je bio predaniji i uvijek korak ispred mene što se svirke tiče.
Igor - Sječaš li se možda svog prvog nastupa s Tankardom?
Gerre - O, da. To je bilo 28. 05. 1983. Ako odeš na naš web site (www.tankard.org), vidjet ćeš da smo unatrag nekoliko dana objavili slike s te prve gaže. Slike su prastare i male su šanse da češ prepoznati ikoga od nas (smijeh).
Igor - 1984. ste imali zajednički koncert sa Sodomom i Destructionom. Iste večeri oni su potpisali za SPV, a vi ste izvisili. Kako to?
Gerre - Ah, naš imidž im valjda nije bio po ukusu (smijeh).
Igor - Legenda o majci s jelenom?
Gerre - Zapravo, to je bio pulover. Frankov pulover. Ma, smiješna priča u svakom slučaju. Svejedno, kasnije smo dobili ugovor s Noise Recordsom. Tada je još ipak bilo prerano za Tankard.
Igor - Gledajući danas, koji ti je najdraži Tankard album?
Gerre - Vrlo teško za reći. Naravno sve ih volim, ali za mene je ipak najposebniji prvi album ("Zombie Attack"). Kad snimiš svoj prvi album to je uvijek nešto posebno. Sve ih volim, ali mi je dosta teško slušati "Kings of Beer".
Igor - Zašto? Meni je to sjajan album?
Gerre - Da, album je dobar, ali je produkcija dosta loša. Volim još i "Tankard" album. Taj je dosta drugačiji od ostalih. Tebi se vidim, baš i ne sviđa?
Igor - Moglo je i bolje. Dobre su "Mess in the West" i "Minds on the Moon".
Gerre - Gledajuči tekstualno, pjesme sa tog albuma su nešto najbolje što sam do sada napisao.
Igor - Taj album zvuči dosta "ozbiljno".
Gerre - Da, vrlo je žestok i ima dosta sjajnih pjesama, ali se dosta razlikuje od ostalih. Jako volim i "B-day", ali mi je za sada ipak draži "Beast of Bourbon". Naravno, ipak ću odabrati prva dva ("Zombie..." i "Chemical invasion"). "Morning After" mi je isto jako drag, ali i na njemu je produkcija loša. Ne znam kako ju opisati... ...jednostavno je sve prebučno.
Igor - Koji je vaš najuspiješniji album?
Gerre - Definitivno "The Meaning of Life". Tada (to bi bila negdje 1990.) se samo u Europi prodao u nekih 50 000 primjeraka. Čak smo i 8 tjedana bili na službenoj Njemačkoj top listi.
Igor - Što se tekstova tiče, s jedne strane imate ozbiljne i političke teme, a s druge alkohol i zajebanciju. Od kuda takva kombinacija?
Gerre - Tankard je thrash bend, ali se nikada nismo shvaćali ozbiljno. Kad pišemo pjesme, uvijek se zabavljamo. Kada su si na početku mnogi prišivali imena "black metal", "posing metal" ili "death metal" mi smo svoj demo jednostavno nazvali "Alcoholic Metal". 1985. speed metal je cvjetao i mi smo ga jednostavno htijeli isparodirati i zato smo demo tako nazvali. Od onda održavamo i taj alkoholičarski imidž. Unijeli smo element humora u taj vrlo žestoki žanr glazbe. Mnogi bendovi su ozbiljni i zli na pozornici, a nama se to jednostavno ne da glumiti.
Igor - Da, danas smo imali prilike vidjeti kakvi ste na stageu (smijeh).
Gerre - Da (smijeh). Žao nam je za danas jer uvjeti stvarno nisu bili idealni. Naš klasični stage act danas nije bio moguć jer je pozornica bila skroz mokra. Smiješan smo bend, ali ipak ne radimo 10 smiješnih pjesama na albumu. To bi ipak bilo malo predosadno. Uvijek pokušavamo postiči dobar miks tematika.
Igor - Noise Records je reizdao stare albume Celtic Frosta i Kreatora. Kada će stari albumi Tankarda doživjeti istu sudbinu?
Gerre - Kontaktirali smo Noise oko toga. Nisu se ni pomaknuli.
Igor - Niste baš u dobrim odnosima s njima?
Gerre - Nazovemo ih i tražimo da reizdaju naše stare albume jer je potražnja za njima velika, a oni više nisu dostupni. Čak smo i predložili da stave dva albuma na jedan CD. Mi bi napisali predgovor, stavili par rijetkih slika i slično. Nisu se ni pomaknuli niti djelovali zainteresirano. Probat ćemo to obaviti na neki drugi način onda. Za sada ti više ne mogu reći.
Igor - Početkom 90-ih izdali ste i video "Open All Night". Kakve su šanse da to bude reizdano na DVD-?
Gerre - Da, to bi bila 1990. E, to je opet pitanje za ljude iz Noise Recordsa.
Igor - Može par riječi o vašem Tankwart projektu?
Gerre - Napravili smo dva albuma s coverima starih njemačkih pop pjesama iz 70-ih i 80-ih pod imenom Tankard. Čak smo i odsvirali par koncerata pod tim imenom. Drugi članovi benda se nisu slagali da sviramo samo obrade tako da danas više nema Tankwart projekta, ali nikad se ne zna. Možda nas već sutra pukne pa opet napravimo nešto slično.
Igor - Jesi li imao prilike preslušati solo albume Tom Angelrippera iz Sodoma koji su na istu foru?
Gerre - Dobri su. Dosta dobri, ali ipak više volim Sodom (smijeh).
Igor - Koja ti je bila najbolje publika pred kojom si svirao?
Gerre - Definitivno Turci i Grci.
Igor - Zašto baš oni?
Gerre - Totalno ludi, totalno predani, totalno thrash.
Igor - Dobra/ loša iskustva s turneja?
Gerre - Za početak, svirati po ovakvom krasnom vremenu kao danas u Sloveniji (smijeh). Sjajno mi je nastupati na velikim festivalima tipa "Bang Your Head" ili "W. O. A. ". Naravno, uvijek ima slabih koncerata, slabo posječenih. Ne znam, razni tehnički problemi na nastupima i slično. Više-manje, sve je do sada prolazilo OK. Recimo, jako bi volio svirati u Južnoj Americi. Dobivam puno mailova iz Brazila i izgleda da tamo imamo jaku bazu fanova.
Igor - Je li Tankard ikada imao groopie djevojke?
Gerre - Naravno da ne. Preružni smo (smijeh).
Igor - Nemate niti jedno bootleg izdanje?
Gerre - Koliko ja znam ne. Daj, ako ti imaš koji slobodno pošalji. Sakupljam svakakve gluposti (smijeh).
Igor - Kažete za sebe da ste najružniji bend na sceni?
Gerre - Kad je to živa istina.
Igor - Je li također živa istina da se na audiciji za vašeg gitarista pojavio tip od preko 50 godina.
Gerre - Živa istina. Tip je bio neki luđak. Mislim da si je dao nadimak Princ Tame ili tako nešto. Došao je tamo i molio da mu pomognemo oko gitare. Bila je užano skupa , a on nije na njoj bio ništa u stanju odsvirati. Svatko tko se prijavio na audiciju morao je znati odsvirati barem tri naše stvari, a on nije znao niti jednu.
Igor - Pojavili ste se svojedobno u nekoj njemačkoj humoristično seriji?
Gerre - Oh, da. To je bilo 1990. Neka blesava serija (ime nisam uspio dešifrirati). Čak sam u njoj izgovorio jednu riječ (smijeh... ovoga puta malo duži).
Igor - Opiši se u par riječi.
Gerre - Fat, ugly and still alive.
Igor - To će biti dovoljno. Najdrže pivo?
Gerre - Od danas, Union (i ponovno nilski konj gutljaj......za vrijeme razgovora je ispraznio popriličan broj limenki gore navedenog piva).
Igor - Stvarno Union?
Gerre - Ma kakvi. Spacebeer, naravno (smijeh).
Igor - Sječaš li se svog prvog pijanstva?
Gerre - Kako ne. Tada sam imao 13 godina, a moj je najdraži nogometni klub osvojio kup UEFA.
Igor - To bi bio Eintracht iz Frankfurta?
Gerre - Upravo tako. Veliki sam fan.
Igor - Ideš li na njihove utakmice?
Gerre - Kad nisam na turneji, redovito idem na njih. Rijetko ih kad propustim. Eintracht je sada u drugoj ligi, a derbiji druge lige su ovdje često ponedjeljkom.
Igor - Prije 3-4 godine imao si nekakvih problema s grlom. Je li to bilo nešto ozbiljno?
Gerre - Iskreno, nemam pojma što je to točno bilo. Ne znam ni riječ za to. Bilo je s vremenom sve gore i gore pa sam čak morao i na malo operaciju i kratki odmor od pjevanja. Sad je prošlo i sve je OK.
Igor - Pratiš li današnju scenu uopče? Ima li koji noviji bend koji ti je zapeo za uho?
Gerre - Volim ja mnoge bendove. Još sam uvijek veliki HM fan. Od novijih bendova mi se dosta svidio The Haunted. Oni jesu noviji jel' da?
Igor - Mogu proći kao takvi, da.
Gerre - Jako su mi se svidjeli i novi albumi Death Angela i Exodusa.
Igor - Sječaš li se možda prve ploče koju si kupio?
Gerre - Metal ploče ili....?
Igor - Rock, metal......svejedno.
Gerre - Prva ne-metal ploča je bio album od grupe Smookie koju sam tada volio, ali stvarno se više ne sječam njegovog naziva. Prvi hard rock album mi je bio AC/CD "If You Want Blood" live album. To je bilo 1978.
Igor - A zadnji album koji si nabavio?
Gerre - Hm... dosta njih. Recimo, zadnji Steel Prophet, novi Metal Church, novi Fear Factory... ma, sav novac koji zaradim svirajuči heavy metal, potrošim na heavy metal.
Igor - Imaš li nekakvu listu najdražih albuma?
Gerre - Naravno: Exciter: "HM Maniac", Exodus: "Bonded by Blood", Metallica: "Kill 'em All", Riot: "Fire Down Under", Omen: "Battlecry".
Igor - Po tvome mišljenju, je li thrash danas mrtav?
Gerre - Sodom i Tankard rade ovakvu glazbu od početka 80-ih. Thrash nikada nije umro. Vrati se snažan, pa malo stagnira pa se opet vrati jači nego prije. Danas je recimo dosta jak. Ja na sve to gledam kao HM glazbu. Žestoku gitarsku glazbu.
Igor - Čime bi se bavio da nisi muzičar?
Gerre - Bio bi velika nogometna zvijezda (smijeh). Jesi li znao da je Hrvat igrao za Eintracht?
Igor - Je? Koji to?
Gerre - Ivica Mornar. U razdoblju kad je on igrao za nas, Eintracht je prvi put u svojoj povijesti ispao iz prve lige (smijeh).
Igor - Taj je igrao za rivala mog najdražeg kluba tako da se nisam baš pretrgao što se tiče pračenja njegove inozemne karijere. Daj nešto za kraj.
Gerre - Ovo je za online magazin? Naravno, za kraj veliki pozdrav svih hrvatskim fanovima. Nadam se da ćemo uskoro zasvirati pred vama. Cheers.

All Shall Perish
izvještava:
Matija Jelić

Running Wild
izvještava:
Igor Košutić

Deceased
izvještava:
Igor Košutić