ZANDELLE: "TWILIGHT ON HUMANITY"
Limb Productions, 2002.
Iz dimenzije neoriginalnosti, nekreativnosti, čistog kopiranja i svega ostaloga što nas
spriječava da na neki bend ozbiljnije obratimo pozornost, stigao nam je američki
Zandelle. Prema informacijama njihove matične kuće, bend broji pet članova,
sviraju kakti, power metal, dolaze iz New Yorka, osnovani su 1996. i ovo im
je treći album. Loše. Da se mene pita, ne bih im dao ni da snime prva dva.
Idemo prvo s produkcijom. Dvije riječi: ČISTI UŽAS!!! Ovo je valjda prvi power
metal album koji sam čuo a da ima groznu produkciju (tu se ne ubrajaju pionirski
pokušaji iz 80-ih). Gitare su poprilično nabrijane tako da bi više pasale
nekom bendu thrash/ death usmjerenja i totalno znaju prekriti ionako piskutavi
i slabi vokal. Bubnjevi kao da trokiraju u tempu, a zvuk činele zna na trenutke
biti tako jak da imam osjećaj kao da slušam garažnu demo snimku. Sve je skupa
nekako traljavo odsvirano i često vam se čini da je bend na rubu raspada.
Glazbeno i produkcijski je po meni "Twilight" totalna kopija Helloweenovog
prvog EP-a. Dakle, bend (namjerno ili ne, nije me briga) radi kopiju nečeg
snimljenog prije 17 godina i unatoč svim današnjim tehnološkim mogućnostima,
novcem i studijskim vremenom (ne zaboravimo, izdaju za Limb) uspije snimiti
pet puta lošiji album! Čak i užas od piskutavog vokala pokušava imitirati
tadašnju Hansenovu izvedbu. Valjda jadna izgubljena ovca nije nigdje pročitala
da mu se uzor ostavio pjevanja baš zato jer nije imao pojma. Nazivaju se power
metalom, ali u usporedbi čak i s drugom ligom europskih bendova, Zandelle
zvuče kao pacijenti gerijatrije. Pjesme su im strahovito dosadne, nekakvog
mid tempa, bez ičega po čemu bi ih se pamtilo. Nema onih standarno
zaraznih power rifova, vokalnih akrobacija, melodičnih refrena... ...nema
ničeg. OK, solaže su tu, ali i one su čisto sranje. Stvarno, na albumu nema
ni jedne stvari koju bi mogao pohvaliti. Pa čak su im i balade dosadne! Vokalne
dionice su skroz nemaštovite i zvuče kao da su sklepane u zadnji čas ili kao
da su improvizirane u studiju. U prilog im ne idu niti izlizani naslovi pjesama.
Naslovi tipa "Warlords of Steel", "The Champion" i "Lord
of the Thunder" stvarno odišu originalnošću. Cover art nam prikazuje
nekakvog zbunjenog, rogatog i krilatog demona koji misteriozno zvera u desno.
Uz tolike klišeje kojima ovo izdanje obiluje, čudno mi je kako na cover
nisu stavili zmaja ili viteza (ili možda oboje). Čudno mi je da velika kuća
poput Limba, koja u svojim redovima ima gigante poput Rhapsodyja ili Luce
Turillija, uzela pod svoju zaštitu ovako loš bend. Još kada vidite reklamu
za Zandelle tipa: "odličan i snažan vokal, beskompromisno gitarističko
muziciranje, sjajna ritam sekcija i odlične pjesme" stvarno vam padne
mrak na oči. Još kad su naveli da su dotični u samom vrhu američke power scene...
JAO!!! Čitava recenzija bi se dala svesti na jednu riječ: SRANJE. Izbjegavajte
ovaj CD pod svaku cijenu, a ako ste već toliki power fan, moja preporuka bi
vam bila da si pričekate novog Lucu Turillija.
Igor Košutić
- Internet stranica sastava:
- www.zandelle.net
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 19. 04. 2004.
 |
Twilight of Humanity
|
