UNLEASHED: "SWORN ALLEGIENCE"
Century Media, 2003.
Moram priznati da su me Unleashedi, unatoč činjenici da tokom svih ovih godina nekako nisu drastično napredovali što se same svirke/ skladanja
tiče, uvijek uspjeli privući svojom jednostavnošću, iskrenošću i sretnom činjenicom što su bili jedan od rijetkih skandinavskih bendova koji bogatu
ostavštinu svojih predaka nije kriao s kojekakvom crnom magijom i bezumnim desničarenjem.
Povratak na scenu, nakon nekoliko godina neaktivnosti, s vrlo blijedim "Hell's Unleashed" natjerao me da ime Unleashed izbrišem s liste prioriteta
jer jednostavno nisam imao volje ponovno prolaziti agoniju još davno prouzročenu tragikomičnim albumima "Warrior" i "Victory", ali
na sreću svih okupljenih, ispala je taka i taka stvar da "Sworn Allegience" i više nego nadoknađuje propušteno u svim područjima na
kojima je njegov prethodnik zakazao.
Produkcija je poprilično uznapredovala tako da je time u njihov već pomalo umrtvljeni death/ thrash ubrizgana nova doza energije koja u kombinaciji
s ponovno otkrivenom poletnošću i cathy rifovima eliminira onaj faktor monotonije koji je prevladavao kod prethodnika, dok je finalna glazura
Johhnyjev vokal koji u ovoj prilici zvuči "masnije" nego u počecima. Što se same strukture tiče, model je ostao nepromijenjen (premda su
malo olabavili forsiranje "Before Creation of Time" sheme), tu i tamo presječen s pokojom pohvalnom solaicom i melodioznim rifićem (u
principu vrlo rijetki i predvođeni početnim rifom s pjesme "Winterland" koji neodoljivo vuče na Running Wildovu "Beggars Night").
Tekstovi su jednodimenzionalni kao i obično, te često na granici lošeg humora, ali opće je poznato da Unleashed nikada nisu briljirali na tom području.
Finalno, mnogo bolje od "Hell's Unleashed"-a i mnogo više od onoga što smo očekivali. "Sworn Allegience" je sjajan death/ thrash
proizvod rame uz rame s "Where No Life Dwells" i "Shadows in the Deep".
Igor Košutić