THORNS
Moonfog Productions, 2000.
Još jedno sjajno izdanje Moonfoga. Black metal evolucija trebala bi slijediti ovu izgubljenu kariku koju predstavlja Snorre W. Ruch aka Blackthorn. Ovdje nema hibridizacije orkestara, solaa i sličnog kiča. Ovo je beskompromisna mračna priona. No glavni je element anra black metala, savršena crna atmosfera, prisutan u svakom tonu i urliku. Kao i u svakom novijem izdanju ovakvog anra i ovdje se pojavljuju sampleovi, no oni su upotrebljeni na takav minimalistički način da vam se jednostavno um umrtvi, a zvuk postaje osnova svega oko vas. Napokon nakon duljeg vremena zvuk gitare vodi glavnu riječ. Ritmovi koje proizvodi svestrani Hellhammer odlično su se uklopili u nenormalno distorziranu gitaru Snorrea koji ne moe "faliti" nijedan ton svojih kompleksnih rifova. Produkcija je vrsna - sve pliva u distorziji i reverbu, a istovremeno se moe razabrati svaka nota. Tekstovi se na metaforički način vrte oko teme razočaranja ljudima (bezizlazna situacija maloumnosti stada). No Snorre vidi svoje svjetlo na kraju tunela, a ostali neka trunu u neznanju. Glasove Snorreovim mislima posudili su veterani Aldhran i Satyr (čak su ubacili i par svojih misli). Kombinacija te dvije različite boje glasa ispostavila uspješnom, no dajem Aldhranovim suhim ulricima više bodova. Neki bi ovaj album uspoređivali sa Satyriconovom "Rebel Extravaganzom" - ja ne bih, iako se osjeća sličnost u smjeru progresije glazbe. Zanimljivo bi bilo natuknuti da se Thorns razvija još od početka 90-ih, te neki smatraju da je osebujan stil brzog istrzavanja distorzirane gitare bez štopanja ica, koji je karakterističan za black metal, usavršio Snorre. Ukratko, ovo je black metal kakav bi trebao biti.
L.





