Therion - Gothic Kabbalah

Još jedan Therion, još jedan album koji se potpuno razlikuje od dosadašnjih.
Sumirajmo Therionovu diskografiju: početak u tipičnom death žanru, postepeno ubacivanje simfonijskih dijelova, što je vrhunac doživjelo u albumu "Theli", prvom dominantno simfonijskom albumu. Idući albumi, "Vovin" i "Deggial" (te EP "Crowning of Atlantis") kombiniraju simfoničan i europski-power (poput Accepta i Halloweena, čije su covere tada i radili) zvuk, što rezultira dojmom da se radi o kompilacijama, jer su pjesme bile dosta različite, te se koncepcijski nisu uvijek poklapale, makar su sve zadržale jednaku razinu kvalitete.
Sve se mijenja s izvanrednim "Secret of the Runes", na kojem su pjesme sačinjavali podjednako catchy riffovi na koje smo navikli, upotpunjeni snažnim simfonijskim zvukom brojnih gostujućih glazbenika te već standardnog zbora i solista. Taj zvuk doveden je do savršenstva na albumima "Lemuria / Sirius B", gdje popis gostiju uključuje cijelu jednu filharmoniju (Prašku), te golemi zbor.
S novim albumom, također duplim, očekivao sam još daljnji napredak na ovome polju, no Therion je opet izveo zaokret za 180 stupnjeva. Gostiju svirača više praktički ni nema, osim flaute na jednoj pjesmi i Hammond orgulja na par pjesama. Dva muška vokala i dva ženska, s time da se Christopher Johannson ostavio pjevanja. Vokali više ne podsjećaju toliko na operni stil, koliko na kombinaciju progressive / euro-power stila (muški vokalisti su prije radili u Mercyful Fate i Yngwie Malmsteen za primjer).
S promijenom osoblja je došla i promjena u zvuku. Sympho dijelova je nestalo, osim nešto klavijatura koje prate dominatni power zvuk albuma. Usudio bih se reći da su se konačno i približili rock utjecajima, što se posebno očito vidi u pjesmi "Trul", koja sa zvukom flaute neodoljivo podsjeća na Jethro Tull, ili općenito uporaba Hammond organa koja je svojevrsni simbol rocka sedamdesetih.
Već na prvom slušanju album ipak 'sjeda na mjesto', za što su najviše zaslužne izvrsne vokalne izvedbe te bogatstvo odličnih riffova koji i onako nisu nikada nedostajali Therionu. Nakon par slušanja, da se shvatiti kako svi simfonijski elementi nisu nestali, već su potpuno integrirani u pjesme, te se gotovo uvijek nalaze u pozadini, a rijetko kada vode glavnu riječ u zvuku. To kombiniranje se najbolje čuje na epskoj pjesmi Adulruna Rediviva, gdje se unutar desetak minuta trajanja izmjeni čitav niz gitarističkih dionica, par solaža, simfonijskih i zborskih djelova, a da cijelina na kraju ima smisla.
Ostali favoriti su "Gothic Kabbalah", "Close Up the Streams" i "The Wand of Abaris", dok će se fanu ili upornijem novom slušatelju i ostale pjesme jako brzo naći među omiljenim Therion materijalom.

Krešo Urek

Internet stranica sastava: www.megatherion.com
Datum objavljivanja izvještaja: 29. siječanj, 2007.

	Gothic Kabbalah
	izdano: 12. 01. 2007. godina
	izdavač: Nuclear Blast
	Disk 1: Der Mitternachtlöwe The Gothic Kabbalah The Perennial Sophia Wisdom and the Cage Son of the Staves of Time Tuna 1613 Trul Close up the Streams Disk 2: The Wand of Abaris Three Treasures The Path to Arcady TOF - The Trinity Chain of Minerva The Falling Stone Adulruna Rediviva Seven Secrets of the Sphinx (live, bonus track) To Mega Therion (live, bonus track)