Terror: "One With the Underdogs"
Trustkill Records, 2004.
Ovu recenziju možete djelomično shvatiti i kao svojevrsni nastavak, odnosno nadopunu izvještaja s Brand New Place festivala, koji sam ne tako davno pisao. Naime, Terror su nastupali kao headlineri festivala, te sam ih tada prvi puta uopće imao i priliku čuti. Pozitivne impresije koje je u meni izazvao nastup spomenutih (ne i odaziv/ interes publike kakav sam, a vjerojatno i oni p riželjkivali) , te srednja jaka makljaža u nekoliko prvih redova bili su dovoljan faktor da se konačno potrudim doprijeti i do nekih studijskih snimaka. Prvo je do mene došao prvi "Lowest of the Low" EP koji je u svojih 16 minuta uspio uzipati 9 pjesama i najaviti svu adrenalinsku raskoš himničko buldožerskog hardcorea, da bi se na prvom full lenghtu "One With the Underdogs" uz optimalnu produkciju (Paul Miner/ Death By Stereo), nekoliko gostiju* i nešto čvršće pjesme pokazali u pravom sjaju. Terror svoje mete pogađaju na grub, sirov, i poprilično ubojit način bez osvrtanja i susprezanja, te kako naš simpatični dopisnik Mental Marco voli reći - doprinos je muški, muški i opet muški. Iako je već dosad jasno o čemu se radi, ipak bi bilo zgodno i malo doslovnije prikazati ovaj paket. Naime, Terror je mlad bend osnovan od strane već iskusnih morskih vukova (sudjelovali u hrpu bendova druge lige, da bi na kraju odlučili napraviti pravu stvar - Buried Alive/ First Blood/ Sworn Vengeance/ First Blood...) s jasnom i nedvosmislenom namjerom da fuzijom starijih HC shema i modernijih trikova uz razarajuću thrashersku gitaru udare užareni pečat o dupe kilavosti i neodlučosti. Taj isti pečat proizveden je po uzorku legendi a la Agnostic Front, Cro Mags, S. O. I. A. ili Strife, bačen u žar svojstven poletnosti i groovu jednih Madball, Hatebreed ili čak Sworn Enemy. Tekstovi su više - manje šablonski za ovakav glazbeni izričaj, a čine ih nikad iscrpljena tendencija ka dodatnom samoosnaživanju, buđenju samosvijesti i neovisnosti, te sjebavanju fejkera i preziru naspram istih. Slušajući Terror, dobivate osjećaj da bi i atrofiralog starca od 90-ak godina natjerali da barem ustane iz svoje bolesničke postelje (ako ništa, barem u želji da ugasi CD player koji bi mu svojim intenzitetom vjerojatno skratio život i priuštio preuranjenu eutanaziju). Konkretno govoreći, Terror, kako mnogi vole istaknuti, nam nisu donijeli ništa novo u strukturalno - glazbenom smislu, no nitko ne može poreći da su granice intenzivnosti, kao i uvjerljive "Muda do jaja" čvrstine pomaknuli u najpoželjnijem mogućem smislu. Ako ništa drugo, barem smo dobili izvrstan soundtrack za teretanu ili gledanje nekog Pride MMA turnira.
* = pošto su razna gostovanja već neko vijeme ustaljena kao trend, tako su se i Terror pobrinuli da ovaj album ne zaobiđe spomenuti princip - od onoga što sam uspio primjetiti i saznati, na pjesmi "Spit My Rage" gostuju Jamey Jasta (Hatebreed) i Lord Ezac (Crown Of Thornz/ Skarhead), te Freddy Cricien (Madball) na "Find My Way".
Matija Hr(J)elić
- Internet stranica sastava:
- www.terrorhc.com
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 16. 12. 2004.
 |
One With the Underdogs
|
