SYMBOLIC: "DEMO 2004"
demo snimka, 2004.
Kada sam prvi put čuo za ovaj bend mislio sam da se radi o nekakvom "Tribute to Death" pokušaju, ali a to sam isto mislio i za Sacred Serenity pa jebiga... Kada sam vidio omot njihovog dema (vrlo zgodno) mislio sam da se radi o nekakvoj bay area pržioni. Kada sam napokon čuo demo, vratio sam se u stvarnost i uvjerilo kako je ipak riječ o tuzlanskoj četvorci koja najveći dio inspiracije za pjesme crpi iz radova finskih Stratovariusa.
Za onaj Stratovarius dio im se definitivno može oprostiti (nije da taj power nešto pršti od inovativnosti), ali pjesme ovakvog stila teško da će s ovako nezanimljivim i siromašnim aranžmanima, neupečatljivim refrenima, nedostatnom tehničkom spremom i ritam sekcijskom monotonijom zabilježiti nekakav uspijeh kod šireg kruga slušatelja. Vokal? Vrlo slab.
Ono što mnogi bendovi jednostavno ne žele prihvatiti jest činjenica da dobar heavy/ power sastav jednostavno ne može normalno funkcionirati (čitaj: pobrati dobre kritike) bez dobrog vokala, a kod Symbolica vokal je definitivno najslabija karika; osim što se pjevač konstantno bori s održavanjem intonacije, kompletni raspon glasa jedva mu prelazi raspon čiste kvinte, a izleti u više sfere završavaju vrlo neslavno. Za usporedbu si poslušajte demo domaćih Savage Harmony.
Što se pak gitarista tiče, moram priznati da sam zbog brojnih pohvala na njegov račun ipak očekivao više. Puno više. Istina, momak je najsvijetlija točka benda, ali očekuje ga još puno posla ako želi da ga se prepozna kao dobrog power/ heavy muzičara.
Dobro, prvu šansu za pohvalu su profučkali dok za popravak preporučam više vježbanja, promijenu vokala, ubrizgavanje doze života u ritam sekciju i eventualno riješavanje prevelikog Strato utjecaja.
Igor Košutić
 |
Demo 2004.
|
