SODOM: "M-16"
Steamhammer Records, 2001.
Nakon genijalnog "Code Red"-a morao sam čekati proklete dvije godine da me Sodom razveseli novim albumom. Nitko nije očekivao da će bend uspjeti nadmašiti svoj zadnji uradak kojim su postavili nove standarde i otvorili novu stranicu europskog thrasha. Moram s ponosom reći da je novi album opravdao sva očekivanja, ako ne i nadmašio svog prethodnika.
Suradnja Toma (bas, vokal), Bernemana (gitara) i Bobbya (bubanj) donijela nam je najčistokrvniju oldschool thrash pucačinu u obliku albuma "M-16" (uz Destructionov "Antichrist", najbolje thrash izdanje godine). Cijela tematike albuma se koncipira na vijetnamskom ratu, ali nemojte krivo shvatiti, bend ne glorificira rat i ubijanje (kako su mnogi mislili) nego se na njega kritički osvrće i opisuje psihičke posljedice onih koji su sudjelovali u njemu.
Album započinje sjajnom "Among the Weirdcong" čiji bubnjevi u ritmu koračnice za početak zvuče kao odličan uvod jer nas u potpunosti priprema na militantnu atmosferu cijelog albuma. "I am the War", najagresivnija i najbrža pjesme na cijelom albumu. Upotreba bas pedale na refrenu dodatno pojačava španung.
Uvod iz filma "Apokalipsa danas" uvodi nas u "Napalm in the Morning", jednu od sporijih pjesama na albumu sa killer refrenom. Brza "Minejumper" i mid-tempo "Genocide" su klasične Sodom pjesme u stilu starijih hitova. "Little Boy", izmjenjujućeg ritma, meni je najslabija na albumu. Dobar početni rif i ritamske promjene, ali kvalitetom ipak ispod ostalih. Naslovna "M-16" i "Marines" su proklete HIMNE. Pregršt odličnih rifova i solaža te upečatljivi refreni. HIMNE.
Osma, "Lead injection", me se posebno dojmila. Struktura totalno podsjeća na "Agent Orange" ili "Tired and Red". Uvod isprekidan štopanjima, udarni početak, sporija, energična sredina i brza lavina sve do kraja. Blast from the past u trajanju 6:30.
"Cannon Fodder" spada u istu kategoriju sa "Minejumper" i "Genocide". Sjajna prethodnica već prije spomenutoj "Marines".
O ovom albumu sam do sada rekao sve najbolje, ali na ovu pjesmu ću sasuti drvlje i kamenje!!! "Surfing Birds", debilna punk/surf rock poskočica, plod rada retardiranog pjesnika i gluhog skladatelja, smeće, sranje, izbljuvak. Ne znam čija je u originalu, ali sam je čuo u verziji The Crampsa i Ramonesa. Jedino vrijedno spomena su Tomove akrobacije vokalom u središnjem dijelu pjesme. Ova pjesma u cijelosti uništava koncept i atmosferu albuma. Stari "Abber bitte mit zahne" je bila debilna , ali je bar nisu stavili na album, nego na singlicu. Dovraga, kakve veze imaju surfajuće ptice s Vijetnamom? Kod ove pjesme skip je jedina opcija. Zbog ove slušne uvrede album nebu dobil 10/10 nego 9/10, pa nek si misle!!!
Ako ste bili dovoljno brzi i ugrabili limitirano izdanje, moći ćete uživati u dvije stare pjesme ("Witching Metal" i "Devils Attack") sa "Witching Metal" i "Victims of Death" dema iz 1983. i 1984. Buka, krš i lom, ali to je ipak Sodom (čitaj: ZAKON).
Booklet osim odličnog covera, tekstova i zahvala nudi i par slika članova benda koji paradiraju u maskirnim vojnim odorama. U svoj namjeri da ispadnu ozbiljno ispali su jaaaaaako komično. Bacite samo pogled na onu karikaturu od Bobbya.
Produkcija je kristalna.
Ovih 11 pjesama u trajanju od 50 minuta (ili 13 od 56 min.) sjajnog europskog thrasha skroz pokapaju izdanja nekad moćnih Slayera i Testamenta. Ako ste se zasitili svih silnih tih oldschool worshiping bendova (čitaj: Blijede kopije Kreatora i Destructiona) ili retro thrash stilova (najobičniji soft melodic death), priskrbite si novi Sodom i prepustite se energiji i originalnošću istinskih legendi.
Igor Košutić
- Internet stranica sastava:
- www.sodomized.info
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 24. 01. 2003.
 |
M-16
|
