Slayer: "War at the Warfield"
xxx, 2004.
Krenimo odmah in medias res. Fan intro "Darkness of Christ" s vrlim mladim amerikancima koji se debilno krevelje u kameru, urlaju "Slayeeerrrr...", "Fuck..." i Jeffom Hannemanom koji pokazuje srednji prst u kameru vidio sam bezbroj puta kao i kratki kadar s rukom na čijoj je podlaktici žiletom urezan logo od Slayera. Ovaj se put mogu vidjeti nečija leđa s istim motivom pošto je DVD ipak veći audiovizualni doživljaj od albuma. Valjda.
Nakog gledanja dodataka s fanovima mogu jedino reći: "God PLEASE bless America". Jedan od boljih trenutaka u DVD dodacima je upit fanu koja mu je najdraža riječ, a on će mrtav ozbiljan: "Fuck". Malo kratkih isječaka s photo sessiona i backstagea i to je to. Prisutna doza ironije i podjebavanja
interogatora dodatno je potpalila ionako lakozapaljivi karakter Amerikanaca, i za ljude koji teže shvaćaju ovakvu vrstu humora, ovaj teatar nakarada više je šokantan nego za nasmijati se.
Koncert? Od Slayera uvijek znate što možete očekivati i po tome su pošteni, no ovaj koncert ima jedan ozbiljan feler. Sve je nekako izglancano i umrtvljeno. Dobra set lista, ali uvijek nešto nedostaje, tim više što sam dotične gledao prošle godine u ovo vrijeme i suprotno iskustvu dobivenom gledanjem ovog DVD-a, ostao zapanjen vrhunskim adrenalinskim overdoseom. U to sam vrijeme u recenziji za dotične u izljevu emocija dostojnih Thompsonovih i Bulićevih koncerata napisao "Undisputted gods of metal". Možda zato što je videozid na koncertu bio poprilično zanimljiviji i dinamičniji od sadržaja ovog DVD-a. Možda zato što je na podiju u Budimpešti bio muving, a na DVD-u svi stoje k'o da su prije koncerta tjedan dana krampali u kamenolomu. Možda zbog opskurne i siromašne rasvjete na koncertu. Možda zbog tzv. Maiden sindroma prezasićenja. Tko će znati, a možda sam samo imao loš dan dok sam pisao recenziju.
- Dodatak: izmjerene vrijednosti prepotencije:*
- Kerry King: 167/100
- Jeff Hanneman: 92/100 (rezultat umanjen zbog pijanstva)
- Tom Araya: 12/100
- Paul Bostaph: 7/100
- Za kraj vic koji se nadovezuje:
- Dođe čovjek od svojih tridesetak godina kod doktora i saopći mu kako ima jedan problem.
"U čemu je problem?", upita ga doktor, a čovjek mu počne objašnjavati:
"Pa vidite doktore, ujutro kada se probudim, maznem ženu prije nego što idemo na posao, a ako se dignemo ranije, obavimo to dva puta. Kad dođem na posao, za vrijeme jutarnje kave maznem tajnicu, za vrijeme pauze kolegicu iz susjedne sobe, a kad je popodne sastanak u firmi, maznem jednu kolegicu iz drugog odjela. Kad dođem kući, maznem spremačicu koja nam posprema stan, budući da je žena još na poslu. Kad se žena vrati s posla, opet se maznemo. Popodne odem do teretane i u povratku navratim do ljubavnice, pa i tamo obavim posao. Prije spavanja ponovno maznem ženu, a ako je petak ili vikend, obavimo to i više puta."
"Ali gospodine, u čemu je onda problem, ne razumijem?", upita ga doktor.
"E, pa vidite doktore, kad žena zaspi, idem drkati u WC i primjećujem da me već lagano počinje boljeti kad to radim..."
E, pa slično je i s ovim koncertom.
Matija Ivandić
* mjerenje obavljeno prema hrvatskim Matija Jelić 9001 normama.
- Internet stranica sastava:
- www.slayer.net
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 13. 09. 2004.
 |
War at the Warfield
|
