PRIMAL FEAR: "DEVIL'S GROUND"
Nuclear Blast, 2004.
Disk u liniju, prstić na play i urlik "Metal iz forevrrrrrrrrrr..." opali vas drito
posred nosa te vam na maksimum digne atmosfericu koja ne jenjava tijekom preslušavanja kompletnog
albuma... danas rijetko kom' to uspije. Iskreno, ovaj sam bend smatrao instant bezvezarijom kuhinje
Nuclear Blasta koja se isfurava na prošlost svog vokala i kojoj je namjena brzo zgrtanje novca, ali
izgleda da je ova nafrizirana Judas Priest kopija u svom petom studijskom pokušaju uspjela nadmašiti
čak i svoje idole (bar dok ovi ne izdaju novi album s peškom Halfordom na vokalu). Ukratko, stil nisu
mijenjali još od prvijenca, produkcija je sjajna, a pevec Ralf Scheepers je svoje komično meketave
vokale napokon doveo u red i na ovom albumu pruio najbolju izvadbu do sada...
'ajmo malo na favorite:
"Metal is Forever" ...što više reći? Stvar je tako prokleto dobra da bi je se čak usudio
svrstati na istu policu s legendarnim "metal u naslovu" pjesmama (npr. "Metal Heart",
"HM is the Law", "Metal Warriors" itd., itd. da ne nabrajam dalje). Naravno, refren
se pjevuši još nekoliko dana nakon preslušavanja. Slično vrijedi i za "In Metal" koja je
debeli brat blizanac prvonavedenoj (čitaj: ova je mid-tempo).
Nakon "Metal is Forever" slijede četiri udarne himnice od kojih bih posebno izdvojio "Suicide
and Mania" i "Sea of Flames" (k'o stvoreno za kvalitetan headbang), te odličnu baladu
"The Healer" (za nju je, mislim, snimljen i spot).
"Wings of Desire" je druga laganica
na albumu, ali ipak nekoliko stepenica ispod "The Healera".
"Colony 13" ...zašto svaki dobar album mora imati bar jedan ovakav promašaj koji ga sprečava da
dobije maksimalnu ocjenu? Onako, kao kopija neke očajne Judas Priestove pjesme iz "British Steel"
faze.
Evo, ugodno sam iznenađen prezentiranim jer sam već sit sladunjavih power bendova, a ovo je jedan fini
i čvrsti heavy metal "s mudima" koji mi je savršeno legao.
Dobri heavy albumi izdani u zadnje 2-3 godine mogu se na prste nabrojati... vidi vraga, "Devils Ground"
je potpuno zaslueno među njima.
Igor Košutić