
NUNSLAUGHTER: "GOAT"
Revenge Records, 2003.
Kad pročitate ovu izjavu pjevača Nunslaughtera (ako ste fan G.Romera, nick će vam biti zakon) izvučenu iz sklopa njihovih "thanx listi", postoji mogućnost da vam ispari i ona najmanja elja za nadolazećim preslušavanjem "Goata", a to bi se na kraju pokazalo kao veliki propust jer, unatoč sklonostima određenih članova prema naglim izjavama, Nunslaughteri u ovih 15 pjesama praše tako prokleto dobar minimalistički i staroškolski death metal (na američki način s velikim utjecajem thrasha) da se ostaje "paf" već nakon prvog preslušavanja (a koliko današnjih izdanja još ima takav efekt?). Ako bi vam pomoglo kod zamišljanja Nunslaughter zvučne slike, predočite si 4 priprosta Američana čija se glazbena zanimacija kreće u granicama Venomovog "Possessed"-a, Morbid Angela iz faze Mike Browninga i 7" izdanja death/ grind pionira (ali ništa nakon '88), i da stvar bude još bolja, to su se sve potrudili prezentirati u dobroj izvedbi kombiniranoj s i više nego solidnom produkcijom (ako se uzme kalibar benda, reklo bi se i odličnom).
Nunslaughteri definitivno svojim radom ne započinju revolucije i ne donose novine u anr, nemaju jaku kuću koja ih podrava, nemaju šarenu Internet stranicu (imaju li je uopće?), nemaju gay imid, nemaju fancy produkciju, ali u "Goat"-u su uspjeli ujediniti svu energiju i underground iskrenost stare škole za koje smo mislili da su izumrli još početkom 90-ih. Nakon svega prezentiranog spreman sam im čak i oprostiti one infantilne blasfemi/ satana tekstualne nebuloze (premda su one koze u bookletu vrlo simpatične).
"Metal is death, death is metal, Nunslaughter = death metal."
30 minuta vrlo preporučljive sirove blasfemije.
Igor Košutić
