MOTORHEAD: "INFERNO"
SPV, 2004.
Ovdje stvarno nema filozofiranja. Za Motorheade ste pretpostavljam svi već čuli (osim ako niste do sada život provodili u pećini s vukovima i mahovinom kao jedinim prijateljima), a ako ste čuli za njih, valjda ste čuli i legendu da je to dinosaur bend koji nije mijenjao svoj stil već punih 30 godina (dobro, 29... ...ali skoro bu 30) i koji ima pun kufer albuma. Čestitam, dobro ste čuli i legenda je točna, a najnoviji album, iliti "Inferno", je samo njezina potvrda jer donosi po 18. put standardno prljavi, jednostavni i bučni Motorhead rock 'n' roll koji svi mi volimo i cijenimo.
Postava je standardno Kilmister/ Campbell/ Dee, album je sjajno isproduciran i odsviran, a pjesme su kao i uvijek catchy, upbeat, energične, zabavne i nimalo dosadne sa čak, na trenutak, melodioznim refrenima. Lirika? Nadasve humorom prožeta, jednostavna i iskrena... ...ukratko, savršena za ovaj stil.
Imamo tu za sve one koje se pale na velika imena i guitar izdrkavanja gostovanje gosp. Steve Vaia na pjesmama "Terminal Show" i "Down on Me". To možda bude privuklo neke Vai fanove ovom albumu, ali komotno mogu reći da mu solaže nisu ništa bolje od Campbellovih.
Favoriti: "Life's a Bitch", "Smilling Like a Killer", "In the Year of the Wolf", "In the Name of Tragedy".
Zanimljivost: definitivno "Whorehouse Blues". Kao što joj i samo ime kaže, standardni two guitar blues pojačan Lemmyevom usnom harmonikom. Čisto zlato.
Završna riječ: voljeli ste ih do sada, voljeli će te ih i s "Infernom". Legenda živi, album zakon, nabaviti obavezno.
Igor Košutić