MORTIIS: "THE SMELL OF RAIN"
Earache, 2001.
Dugogodišnji obožavatelji Mortiisovih muzičkih kreacija i onog što je sam
prozvao "Dungeon music" mogli bi se naći u čudu, ne daj bože, zgroženi
zadnjim uratkom zlog trola. Svi koji su se nadali albumu u maniri "Stargate"-a ili
"Fodt til a herske", vjerojatno će biti razočarani nakon preslušavanja "The Smell
of Rain"-a, no to nipošto ne znači da je album loš, samo da je drugačiji
od onog na što su Trollboyevi poklonici navikli. Dapače, čini mi se da bi bi ovaj
uradak mogao Mortiisu priskrbiti više slušatelja od onih koje je eventualno izgubio
radi istog. što se tiče imidža, ostao je nepromijenjen, mada me, moram priznati,
neke stvari s ovog albuma više asociraju na, recimo, veselog vampira, nego na
opakog trola, ali to je moje mišljenje. Nego, da prijeđem na stvar...
Ono što ovaj album karakterizira i ujedno označava pomak od dosadašnjeg Mortiisovog
stvaralaštava promjena je stila u odnosu na prijašnje albume. Za razliku od dosadašnjeg
ambijentalno - instrumentalnog pristupa koji je nekima bio teško probavljiv, "The
Smell of Rain" obiluje izrazito slušljivim, čak se može reći, plesnim stvarima
prihvatljivim širokom krugu publike. Catchy melodije, mnoštvo samplova
i efekata, pjevni refreni i elektronički beatovi glavna su karakteristika
ovog albuma, a industrial, elektro - pop, techno, EBM, darkwave, gothic rock...
samo su neki od epiteta kojima su se razni kritičari poslužili u opisivanju Mortiisova
stila. Osobno, nazvao bih ovo mješavinom elektronic - darkwave - gothica, a kad
bih baš htio uspoređivati, na pamet bi mi pali rani uratci bendova Skinny Puppy,
Nine Inch Nails, Sisters of Mercy i electronic wave bendovi kasnih osamdesetih.
Kako muzika obiluje mješavinom stilova i elemenata, tako su i stvari s albuma
daleko od uniformnog. U 50 minuta i 54 sekunde, koliko album traje, uklopljeno
je 9 pjesama, kojima vas Mortiis uvodi u svoju sferu sumraka. Album započinje
plesnom i lako pamtljivom "Scar Trek / Parasite God", koja bi bila podobna
za puštanje u klubovima, i vodi vas preko zlokobne i meni najdraže "Flux/
Mental Maelstrom", do emocijama nabijenih "Monolith" i "Marshland",
te melankolične balade "Everybody Leaves" do završne, nešto živahnije,
"Smell the Witch". Ostale tri pjesme neću posebno komentirati, to prepuštam
vama, uz napomenu da su jednako zanimljive kao i ove dosad nabrojene. A da ne
bi bilo zabune, i "The Smell of Rain" odiše mračnom i zlokobnom atmosferom,
samo na drugačiji način od onoga na koji ste do sada navikli, a tome uveliko pridonosi
Mortiisov, poluglasni blago distorzirani vokal koji me u nekim trenucima podsjeća
na vokal Andrewa Eldritcha, te tekstovi pjesama u kojima ovaj trol progovara o
očaju, izdvojenosti, gubitku i gađenju prema ljudskom društvu.
Sve u svemu, iako je Mortiis prešao dalek i raznolik put od Emperora do "The
Smell of Rain"- a, ako se mene pita, na ovom je albumu obavio dobar posao,
a za sve one koji sumnjaju samo ću reći - magija nije nestala samo je promijenila zvuk.
Ivan Grozni
- Internet stranica sastava:
- www.mortiis.com
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 10. 04. 2003.
 |
The Smell of Rain
|
