MILLIONS OF DEAD COPS
-pretkoncertni izvještaj/ rezime sastava
Punkeri, je li, ne vole dinosaurske bendove koji su već odsvirili svoje i bogu i kurcu. Kako onda
objasniti da se hrvatska punk/ HC scena veseli koncertu benda koji postoji više
od 20 godina, a zadnji je studijski album izdao prije 10 godina? Da bi pojasnili
tu čudnovatu činjenicu, treba shvatiti poziciju MDC-a na internacionalnoj punk/
HC sceni 80-ih. U svetom trojstvu američkog politički angažiranog punka na čelu
neprikosnoveno stoje Dead Kennedys, s lijeva su im Minutemen (neki se možda ne
bi složili s tim, ali kog vraga ti uopće znaju?), a s desna MDC. MDC, poznati
i kao Millions of Dead Cops, Multi Death Corporations, Millions of Dead Children...
Ne znači vam to puno? OK, krenimo onda s pričom. Početkom 80-ih, pod utjecajem
bendova kao što su već spomenuti Dead Kennedys, Black Flag i Crass, te lokalnih
punk heroja Big Boys i Dicks, u Austinu nastaje bend The Stains, predvođeni pjevačem
Daveom Dictorom i bubnjarem Alom Schvitzom. Uskoro na vlastitoj etiketi R Radical
Records izdaju svoj prvi singl "John Wayne was a Nazi/ Born to Die"
(za one s kolekcionarskim pretenzijama: prvo izdanje ovog singla danas postiže
cijenu od 200-tinjak dolara) na kojem je slavni glumac doživio temeljitu dekonstrukciju
svoje figure kao "sveameričke legende". Singl im donosi pozitivne recenzije
po fanzinima, ali i saznanje da u Kaliforniji već postoji bend po imenu Stains.
Bend mijenja ime u MDC, a zatim i seli u San Francisco. Pod patronatom svojih
uzora i mentora Dead Kennedys, bend 1982. snima svoj prvi album "Millions
of Dead Cops" za R Radical Records. "Millions of Dead Cops" je
sve do danas bio i ostao remek-djelo angažiranog HC/ punka, jedan od deset najboljih
hardcore albuma uopće. Nešto kompleksniji od svojih suvremenika, iako jednako
brz i bijesan, album je postavio nove standarde u sveopćem napadu i šamaranju
multinacionalnih kompanija i kapitalista ("Business on Parade, I Hate Work"),
policije ("Dead Cops"), McDonaldsa ("Corporate Deathburger"),
rednecka ("America's so Straight"), te same američke vlade i
tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana ("I Remember, Church & State")
kroz žestoku hardcore svirku. Nakon izlaska albuma, postalo je gotovo obaveza
da svaki američki hardcore bend (a i mnogi neamerički) ima barem jednu "Reagan
Sucks" pjesmu. Svojom neskrivenom angažiranošću, MDC stječe neskrivene simpatije
tada tek pokrenutog fanzina Maximum Rocknroll koji u svom prvom broju izdaje njihov
interview, ali nisu svi na sceni jednako gledali na spremnost benda da
kritizira i nedostatke na samoj sceni. Sukob s Bad Brainsima zbog njihovog rastafarijanskog
anti-gay stava, kasnije opjevanog u "Pay to Come Along", kritiziranje
"profiterskih i nedovoljno angažiranih" stavova nekih bendova dovelo
je MDC u situaciju da se na američkoj sceni na njih počelo gledati kao na "politically
correct" zelote, ali je zato bend pravu potvrdu dobio na europskoj sceni koju su fascinirali
svojom prvom europskom turnejom zajedno s Dead Kennedys. Engleski bend Crass prepoznao
je srodne duše i izdaje njihov prvi EP "Multi Death Corporations" na
Crass Records etiketi. Kao i raniji radovi, i ovdje se secira američka vlada,
posebno vanjska politika i rat u Salvadoru, tako da EP sadrži i niz potresnih
svjedočanstava o američkom upletanju i financiranju raznih "odreda smrti"
u Latinskoj Americi. Iako u Americi tolika angažiranost ne pada na plodno tlo,
europska lijevo angažirana/ squatterska/ hardcore scena oduševljena je
bendom, kao i niz bendova iz Nizozemske, Njemačke i Italije poput B. G. K., Inferno,
Raw Power ili Negazione, koji navode MDC kao uzore. 1983. pred nove predsjedničke
izbore u Americi, MDC kreće na veliku američku "Rock Against Reagan 83."
turneju u društvu D. R. I., Dicks i Crucifucks zajedno s hrpom protestnih folk
izvođača, na žalost neuspješnu jer Reagan ponovo osvaja predsjednički mandat.
Bend se posvećuje i radu na svojoj etiketi, te izdaju niz ploča bendova poput
Reagan Youth, B. G. K, Dicks, D. R. I. i Offenders, te poznatu "Peace?"
kompilaciju gdje su okupili tadašnju svjetsku hardcore/ punk "kremu"
od američkih Dead Kennedys, Reagan Youth, Butthole Surfers, D. O. A., preko engleskih
Crass, Conflict, Sub Humans i europskih Pandemonium, Wretched, B. G. K., Boskops
sve do japanskih Gism. 1984. godine izdaju i svoj drugi EP "Millions of Dead
Children" na kojem se nalazi jedna od prvih, ako ne i prva pro-vegetarijanska
pjesma u hardcoreu. Nakon 1984. zlatno doba američkog hardcorea polako prolazi,
iako se na bendu to uopće ne primjećuje. Slijede nove turneje,a zatim 1986. i
novi album "Smoke Signals". Iako je album dobar, ipak ne može ponoviti snagu i
značaj prvijenca, a i sam bend više ne slijedi rigorozno svoj ranije zacrtani
D. I. Y. put, iako aktivizam i dalje ostaje obilježje MDC-ja, ovaj je put usmjeren
na zaštitu indijanskih prava u Sjedinjenim Američkim Državama. 1987. izlazi i
treći album "Millions of Damn Christians". Bolji i raznovrsniji od svog
prethodnika, album zadržava MDC u gornjem domu američkog hardcorea, te MDC postaju
Maximum Rocknrollov kućni bend. Svoju popularnost u Europi potvđuju i svojim prvim
live albumom "Elvis In Rheinland", a iste 1988. godine im izlazi i kompilacija
"More Dead Cops" s ranijim singlovima, stvarima s kompilacija i dotad
neobjavljenim obradama. Umjesto da malo odmore na lovorikama minulog rada, bend
u nešto izmjenjenom izdanju snima sljedeći album "Metal Devil Cokes",
a na turneji po Europi 1990. snimaju i novi live album "Live In Maribor".
Iako ovaj album navodno glasi kao raritet u američkim punk krugovima, na nama
ga bližim prostorima i nije bilo preteško nabaviti, ali sve skupa nećete puno
propustiti ako preskočite ovo izdanje, live k'o live, a ovaj je
prava krlja. 1991. u bend dolazi bivši basist Operation Ivyja (i današnji Rancidov
basist) Matt Freeman, tako da MDC u novoj postavi snimaju novi album "Hey
Cop, If I Had A Face Like Yours", ali u provali novih alternativnih/ grunge
bendova MDC bivaju pomalo zaboravljeni, a dani rane slave lagano blijede. Problemi
s postavom benda, sukobi sa zakonom i slične nevolje postaju sve češće za bend,
iako 1993. bend izdaje svoj zadnji studijski album "Shades of Brown"
na novoj izdavačkoj etiketi New Red Archives. Nakon prijetnje zatvorom zbog krađe
Al Schvitz i Dave Dictor sele, bolje rečeno bježe u Portland i tamo okupljaju
ponovo bend s Pig Championom iz zloglasnih Poison Idea i izdaju singl za Honest
Don's, podetiketu Fat Wreck Chordsa. Suradnja s Pig Championom prerasta u novi
bend Submissives, ali s novim bendom, Dave Dictor navlači se na speed i
ponovo sukobljuje sa zakonom, ovaj put ozbiljnije. Nakon godine dana zatvora,
Dave Dictor seli i po treći put, ovaj put u New York, ali nažalost bez Ala Schvitza
tako da se MDC nakon zadnjih godina rasula raspadaju. Ali samo nakratko. Dave
okuplja novu postavu s kojom uspješno nastupa po okolnim klubovima, a bend, unatoč
godinama postojanja i novoj postavi, i dalje održava visoku razinu svojih nastupa.
2001. izlazi i kompilacija "Now More Than Ever", svojevrsni presjek
njihove cjelokupne karijere, a bend ponovo kreće na turneje širom svijeta.
Dave Dictor danas živi u New Yorku, radi kao profesor u školi, sudjeluje kao kolumnist
u Maximum Rocknrollu, a nakon ove europske turneje MDC ide u Južnu Ameriku na
turneju zajedno s Ratos De Porao, još jednim veteranima hardcore scene. Unatoč
svim ovim godinama, MDC i dalje ostaju pojam angažiranog benda, beskompromisnog
i nesputanog stava prema svim sranjima modernog svijeta. A to veseli punkere diljem
kugle zemaljske, pa kako ne bi i hrvatske? I dalje niste uvjereni u sve ovo? OK,
da probam s ovim. Legenda kaže da je Kurt Cobain, prvi put kad ga je policija
pretresla, u džepu svojih hlača imao kasetu MDC-a. Pa ako to nije dobar pokazatelj
značenja MDC-a, onda zbilja ovo sve nije bitno. Celine Dion ima novi album, požurite
da vam se ne proda.
Hugin
