MAYHEM: "CHIMERA"
Seassons of Mist, 2004.
Emperori i Immortali su se raspali, Satyricon malo tko više smatra black metal bendom, a Darkthroni su idejno zapeli u 1992. Gdje li nam je Mayhem? Pa evo, zlikovci su ponovno među nama sa šansom za popravni ispit kojim bi dobili priliku isprati nam gorak okus koji je ostao nakon preslušavanja njihovog posljednjeg (inače "Grand Declaration of War") albuma.
Ako zanemarimo prošloalbumski abortus, "Chimera" bi se mogla opisati kao logična Mayhem progresija koja kombinira sirovost i agresiju jednog "Wolf's Lair Abyss"-a s hladnoćom i atmosferom legendarnog "De Mysteriis..."-a. Naravno, ne zaboraviti povremene death ulete (molim obratiti pažnju na spore djelove, pogotovo u pjesmama "Dark Night of the Soul" i "Impious Devious Lepper Lord") te standardno "posuđene" i dobro zamaskirane Celtic Frost finte.
Što se vokala tiče (naj, naj, najbolnija točka prošlog albuma), sa zadovoljstvom mogu reći da su, na sreću mnogih, oni cleanovi potpuno uklonjeni, dok su standardni black dodatno dobili na snazi tako da Maniac više ne zvuči kao isfrustrirani Pajo Patak. Što se ostatka posade tiče, Hellhammer i Blasphemer su svoj dio posla obavili standardno sjajno... ...pa čak je i onaj bilmez Necrobutcher naučio svirati bas (ma poslušajte ga samo u "Impious Devious Lepper Lord"). Produkcija? Kristalna.
Bez filozofije: 8 odličnih pjesama bez i jedne slabe točke čini ovu dugo očekivanu tvorevinu pravim primjerom black metala 21. stoljeća (znam da glupo zvuči, ali u ovom trenutku mi nikakav pametniji naziv ne pada na pamet). Sve koje je "Grand Declaration..." razočarao, "Chimera" će oduševiti i povratiti im poljuljano povjerenje u bend, dok onim umjetnicima kojima su današnji Mayhemi izdajice i untrue preporučam novi Dark Funeral, Gorgoroth i vojsku njima sličnih šuft bendova.
Igor Košutić
![]() |
Chimera
|