Crni svijete, je li to moguće?
Na samu vijest o povratku Atille u svoju nekadašnju obitelj, zaigralo je čemerno srce moje. O novom albumu nisam ni razmišljao, više mi se ledila krv u žilama na pomisao kako ću gledati "De Mysteris dom Sathanas" s jedinstvenim Ugarom na čelu. Što li se onda dogodilo? Zlo, čisto zlo, kažem vam. Već na prvo slušanje ostajem šokiran i zbunjen. Ne mogu vjerovat. Što su čekali pobogu više od deset godina? Zašto su nas davili s Maniacom? Da ne bude zabune, dok nisam čuo "Ordo ad Chao" i meni su "Grand Declaration of War", "Chimera" izgledali dobri i dovoljni. Iako spomentog odbačenog frontmena nikad nisam preferirao, neki njegovi momenti zaista su bili jedinstveni. Međutim, sada kada mogu posvjedočiti kako to izgleda s Atillom, jedva se želim osvrnuti na razdoblje od proteklih trinaestak godina.
Nepredvidivo, u najmanju ruku, i mračno. Blasphemer i Hellhammer pokazuju najširu lepezu svojih sviračkih i skladalačkih sposobnosti, jednostavno se ne štede, a Atilla primjenjuje svo iskustvo od "De Mysteris..." preko Aboryma, Keep of Kalesin, Sunna i sličnih projekata; prepoznatljiv je za fanove svih razdoblja. U sveukupnom izričaju, "Ordo ad Chao" jedva je poveziv s dosadašnjim stvaralaštvom. Album najbolje funkcionira kao cjelina, slušanje od korica do korica. Za dozivanje i nagovještavanje apokalipse odgovoran je novo-stari frontman. Dosta riječi, nabavite "Ordo ad Chao" i čudite se.

Ante Jurić Marijanović

P.S. nemojte se pak toliko čuditi posljednjoj pjesmi, posvećena je meni.

Internet stranica sastava: www.thetruemayhem.com
Datum objavljivanja izvještaja: 20. 06. 2007.

	Ordo ad Chao
	izdano: 2007. godina
	izdavač: Seasons of Mist
	A Wise Birthgiver Wall of Water Great Work of Ages Deconsecrate Illuminate Eliminate Psychic Horns Key to the Storms Anti
	Recenzija: Mayhem: "Chimera" (2004)