MASTODON: "LEVIATHAN"
Relapse, 2004.
Četiri Amera, Brann Dailor, Bill Kelliher, Troy Sanders i Brent Hines, osnovali su Mastodon prije četiri godine u Atlanti (Dailor i Kelliher su svirali na Today is the Dayovom "In the Eyes of God" albumu, gdje su se predstavili kao odlični muzičari). Njihovu dosadašnju službenu diskografiju čine mini-album "Life's Blood" i full-lenght "Remission" koji su nas uveli u njihov raznolik svijet glazbe. Taj svemir je toliko nepredvidiv i raznovrsan da su potrebni deseci različitih pridjeva i opisa da bi upotpunili sliku njihovog glazbenog usmjerenja. Ako bismo se ipak drznuli krenuti u neke opise, to bi se otprilike moglo sažeti u: "...nešto poput zgusnute, pršteće mase čije osnovne sastojke čine noise-mathrock-core-neothrash- ... - elementi koji se stapaju i spajaju kao da su upravo oni predvodnici svih tih žanrova..." To glazbeno strujanje predvodi Dailorovo nadljudsko, kaotično bubnjanje uz pratnju složenih, ispresjecanih, ali ipak opipljivih struktura pjesama koje tjeraju slušatelja na uporno i pažljivo slušanje.
Poznata novinarska fraza koja inače glasi: "Ovaj bend ili volite ili mrzite", kod Mastodona zvuči ovako: "Njih ili obožavate ili cijenite".
Sve je išlo svojim tokom do 31. 08. 2004. kad nas je đorđanska škvadra (ljudi iz amer. savezne države Georgia) odlučila počastiti najnovijim albumom, "Leviathan".
Kod starijih materijala trebalo je više volje za preslušavanje svih (ne)namjerno prikrivenih rifova i mini solaža, ali zato "Leviathan" već prvom pjesmom "Blood and Thunder" ukazuje na njihovo (carevo) novo ruho. Zaustavili su tu veliku masu, dodali sve (i stare, i nove) najbolje elemente thrasha i učinili koncept puno konkretnijim, a zatim ga gurnuli sa svrhom rušenja svega pred sobom. Brann Dailorovo (ponavljat ću ime što češće da ga zapamtite, isplatit će se...) bubnjanje i dalje zvuči poput grmljavine, no sada to isto bubnjanje produkcijski više nije toliko istaknuto kao prije pa sad zvuk poprima jednu potpuno novu dimenziju. Nabrijani, brži, mosherski, thrash-core-mastodon rifovi s puno atmosfere (prebiranje po žicama koje bojom zvuka podjeća na Neurosis) ne bi smjeli nikoga ostaviti ravnodušnim.
Vokali prate kreativni razvoj i više nisu mutni, izderavajući i prigušeni već puno jasniji i razumljiviji, te pjevanjem na melodiju gotovo nose album.
Produkciju je preuzeo Matt Bayles, a rezultat je ravniji i oštriji zvuk koji više naginje modernom thrashu (a la Andy Sneap, producent Nevermora, Stampin Grounda...) što svakako odgovara ovim već spomenutim glazbenim promjenama.
Sad je vrijeme da se (ludo) provedemo kroz najzanimljivije dijelove. Prva pjesma (ujedno i prvi spot za novi album) "Blood and Thunder" odmah prvim nedistorziranim, nabrijanim rifom urezuje se duboko u naše pamćenje. Vremena nema za gubiti i u trenutku kada CD-player pokaže 1.33 ulijeće mastodonovsko-orijentalni rif uz nepredvidivu, sporu, ali maštovitu bubnjarevu pratnju. Pred kraj pjesme pojavljuje se dubok, prodoran vokal za čiju je izvedbu odgovoran Neil Fallon iz benda Clutch. "I am Ahab" i "Seabest" usporavaju tempo s više brzotrzajućih melodičnih rifova i akustičnih jednogitarskih pozadina koje prati i lakši, melodiozniji vokal. "Island" i "Iron Tusk" (drugi spot za ovaj album) vraćaju album na brže, žešće kolosjeke, uz možda najinteresantiji dio na albumu kada se mini country-blues solo pretvori u old school speed metal trzačinu s puno duple (1.20, pjesma "Megalodon"). Titulu najsporije i najmelodioznije nosi "Naked Burn".
Posebno bih istaknuo pjesmu pod rednim brojem 8 pod imenom "Aqua Dementia" koja je za mene apsolutni vrhunac albuma. Vokalno/ tekstualno prisustvo Scott Kellyja (gitara i vokal Neurosisa) ostavilo je traga na pjesmi te ona iz početnog thrashcore zakucavanja prelazi u sporije, tjeskobnije i mračnije vode. "Aqua dementia" zatvara se zvukom valova koji su ujedno i početak dvanaest i pol' minuta (najduža Mastodon pjesma) duge, pretežno instrumentalna sage "Hearts Alive" koja rifovima i akustikama podsjeća na lagani rezime cijelog albuma
Za posljednju desetu pjesmu albuma ostavili su lagani smirujući akustičan instrumental da se opustimo i probavimo sve što smo čuli jer to nije bio nimalo lak posao.
Priča ovog albuma krije se u antičkoj borbi između velikog bijelog kita (Moby Dick) i čovjeka (Ahab) koji ga pokušava nadvladati (što se iz same naslovnice albuma i imena pjesama može pretpostaviti).
Dobra tekstulna pozadina, odličan dizajn CD-a i što je najvažnije još bolja muzika. Više ne može, bar zasad...
Sit down boys! It is gonna be A+ for you...
Ante J. Marijanović
- Internet stranica sastava:
- www.mastodonrocks.com
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 20. 10. 2004.
 |
Leviathan
|
