MANOWAR: "WARRIORS OF THE WORLD"
Nuclear Blast, 2002.
Napokon!!! Nakon dugih 6 godina, dva dvostruka live albuma, DVD-a i reizdanja
starih materijala napokon smo dočekali novi, deveti, album ovog legendarnog američkog
heavy metal kvarteta.
Na Internetu i u mnogim časopisima mogle su se naći informacije o nekakvoj velikoj
promjeni u svirci i načinu pisanja Manowara, ali već nakon prvog slušanja uvjerit
ćete se u suprotno; Manowar je zadržao svoj stil po kojem ih se pamti već više
od 20 godina. Dakle: jednostavni rifovi, divlje solaže i zarazne pjesme te jedinstveni
vokal Erica Adamsa.
Cijeli album mogao bi se podijeliti na dva dijela. U prvi dio uvodi nas klasična
Manowar heavy metal budnica umjerenog tempa "Call to Arms" u kojoj se
riječ fight ponavlja nebrojeno puta, tako da ne treba biti previše inteligentan
da se shvati o kakvoj je tematici riječ.
Druga pjesma je "Fight for Freedom", veselijeg karaktera, o kojoj naslov
govori sam za sebe. Tu je pjesmu bend posvetio svim žrtvama napada na W. T. C.
11. 09. 2001.
Slijedi najveće iznenađenje na albumu: obrada arije Giaccoma Puccinija iz opere Turandot.
Čudan izbor moram priznati, ali pjesma je daleko od loše. Naprotiv. Jednostavno sam
ostao prikovan za stolac kad sam je čuo u Ericovoj vokalnoj izvedbi. Tip svojim
vokalom gazi skupa i Dickinsona i Halforda.
Peta stvar nam dolazi u obliku kratkog (30 sec.) instrumentala "Valhalla"
koji nas uvodi u meni najbolju pjesmu na albumu "Swords in the Wind",
baladu vikinške tematike koja se bez problema može svrstati uz njihove legendarne
"Bridge of Death" ili "Heart of Steel".
S tom pjesmom završava prvi dio i dolazi intermezzo u obliku kretenarije
"An American Thrilogy". Na ovaj promašaj neću trošiti riječi, nego samo
spomenuti da je to Elvisova obrada. Nemam ništa protiv patriotizma, ali pjesma
je potpuno debilna.
Nakon prethodnog užasa započinje drugi dio u koji nas uvodi instrumental "The March"
čiji prvi dio počinje laganim uvodom na klavijaturama, nastavlja se postupnim
ubvacivanjem kratkog motiva sa zborom i harfom, te se razvija u drugi dio simfonijskog
karaktera koji malo podsjeća na Rhapsody. Posvećeno Wagneru.
Naslovna stvar albuma, "Warriors of the World United", koju ste imali
prilike čuti na istoimenoj singlici i vidjeti na telki, jedna je od onih stvari
koja si je osigurala stalno mjesto u repertoaru Manowarovih koncerata. Jednostavna
instrumentacija, ali refren jednostavno dere kožu s lica. Čista HM himna.
Zadnje tri pjesme ("Hands of Doom", "House of Death" i "Fight Until
we Die") su u tipične udarne
stvari u Manowar stilu. Bržeg tempa i agresivnijeg karaktera usporedive su sa
starim klasicima "Ride the Dragon", "Wheels of Fire" ili "Black
Wind" i "Fire and Steel".
Produkcija na albumu je 'razor sharp', tako da se svaki ton kristalno čuje. Za takav zvuk odgovorni
su sami članovi benda koji su album snimili i producirali u vlastitom studiju.
Za cover art odgovoran je Ken Kelly koji već godinama surađuje s bendom
i sam pogled na crtež otkrit æe vam zašto je tako. Njegove radove na zadnjih nekoliko
Manowar albuma smatram najljepšim coverima uopće.
Zaključak: sjajan album (ako izuzmemo groznu "An American Thrilogy"),
savršene produkcije i zaraznih pjesama. Nakon prvog slušanja lagano se može shvatiti
zašto se već nekoliko tjedana ne skida sa čelnih pozicija njemačkih, austrijskih,
španjolskih i švicarskih top lista. Samo da na sljedeći album ne moramo čekati
još 6 godina.
Igor Košutić
- Internet stranica sastava:
- www.manowar.com
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 07. 08. 2003.
 |
Warriors of the World
|
