LUCA TURILLI: "PROPHET OF THE LAST ECLIPSE"
Limb Productions, SPV 2002.
Luca Turilli se vratio.
Njegov drugi po redu dugosvirajući album napokon je na trištu i već obara rekorde po broju prodanih primjeraka. Novi koncept, nova priča i novi pristup su tu, ali genijalnost je ostala.
Napustili smo hladnu pokrajinu Thalariu, Atriela i Lorienne i preselili smo se na planet Zaephyr gdje se upravo strmopizdio istraivački brod Dark Star. Spasilačka ekipa predvođena Arkanom (kud baš to ime?!) pronalazi Saniu, jedinu preivjelu na brodu. Nedugo zatim dolazi pomrčina, demoni se bude i sranja mogu početi...
Sve u svemu, priča je čista kopija "Izgubljenog horizonta" i "Planeta tame", ali koga briga? Cover art djelo je Marca Klinnerta i izgleda odlično.
Već na "Demonheart" MCD-u bila je očita promjena u zvuku. Zvuk kompliciranh klavijaturističkih dionica obogaćen efektima i pokojim elektronskim sampleom sada je ujednačen s reečim zvukom gitare i zajedno čine sjajnu cjelinu. Nadam se da je to zadnja faza što se prezentiranja klavijatura tiče jer bi daljnje forsiranje bilo pretjerano.
Turillli je okupio istu postavu profesionalaca: Olaf Hayer (vokal), Sascha Paeth (bas), Miro (klavijature) i Rizzo (bubnjevi). Napomenimo da su posljednja trojica članovi njemačkog power metal benda Heavens Gate i svoj su posao na ovom albumu napravili odlično. Turilli potpisuje svu glazbu i tekstove. Na albumu se još pojavljuju 4 zbora, jedan gudački kvartet i dvije gostujuće sopranistice.
Album započinje introm "Aenigma" na koji se odmah nastavljaju eksplozivne "War of the Universe" i "Rider of the Astral Fire". Slijedi instrumental ''Zaephyr Skies Theme" i mid tempo "Age of the Mystic Ice". Šesta i meni ujedno druga najbolja pjesma na albumu je "Prince of the Starlight" s valjda najboljim početnim power rifom koji sam čuo u posljednje vrijeme.
"Timeless Oceans" je jedina balada na ovom albumu. Nisam baš ljubitelj Turillijevim balada, ali ova mu je najbolja dosad. Pjesmu ''Demonheart'' imali smo priliku prije čuti. Osim izmjenjenog introa, ostala je ista.
"New Century Tarantella" definitivno je najbolja na albumu. Započinje uvodom na panovoj fruli i daje pjesmi lagani junoamerički ugođaj da bi se nakon toga pretvorila u čistu tarantellu (narodni ples iz june Italije). Posljednja je naslovna "Prophet of the Last Eclipse" koju ovdje dobivamo u punoj verziji od 12 minuta. Klasično zatvaranje albuma. Cjelokupni album traje 52 minute.
Ovaj album mogu bez razmišljanja svrstati uz rame sa Rhapsodyjevim "Power of the Dragonflame" te ih u kompletu proglasiti najboljim power izdanjima godine. Turilli je stvarno genijalac i ne znam od kuda vadi te zarazne melodije. Najavljeno je da će kad odradi sve obaveze u matičnom bendu, povesti ovaj mali projekt na turneju. ivi bili pa vidjeli.
Igor Košutić