Killswitch Engage: "The End of a Heartache"
Roadrunner, 2004.
Kad sam prvi put umetnuo ovaj album u CD player, zahvaljujući prvim taktovima, pomislio sam da bi ovako mogla zvučati neka novija pjesma grupe Meshuggah, no kada je sve krenulo slijedeći pravilnu strukturu, uvjerio sam se da je ta pomisao bila daleko od istine. "The End of a Heartache" nas kroz svojih 12 simpatičnih pjesmica vodi kroz pregršt uhu ugodnih dijelova za neobavezno klimanje glavom, znojenje na nekoj slušaoni, ili pak melodramatične radnje u supijanom stanju uz primjesu zajebancije.
Zahvaljujući iznimno konkretnim i pamtljivim (nemojte pomisliti jeftinim) strukturama, album je iznimno lako opisati, pa bi najbolje bilo da krenem odmah. Iz gitarističkog aspekta gotovo sve pjesme slijede isti uzorak - rifovi strukturalno uglavnom slijede uzorak žestokog thrasherskog trzanja uz iznimno melodične završetke na višim tonovima (mnogo prebiranja, pitcheva i terci) koji uz odličnu produkciju svaki ton dovode do slušatelja, što je za ovakav stil glazbe ispunjen imperativ (gitarist Adam potpisuje produkciju). Vokalne su dionice (novi vokalist Howard/ Blood Has Been Shed) složene iznimno dobro koristeći najmanje četiri tipa vokalnog izražavanja: agrro-pljuvački, screamo, punoplućni clean i melodične potezalice, s paletom katkad sigurnih i ponosnih, katkad dramatično tugaljivih upečatljivih refrena koji ponekad u svojim melodičnim oblicima ipak zazvuče sladunjavo i radio friendly, no, u trenucima kada i najtestosteronskije jedinke potraže malu pop crticu (a svatko je ima barem malo...) s tim stvarima nije teško izaći na kraj. Ritam sekcija je na zadovoljavajućoj razini, uz napomenu da bubnjar na nekim dijelovim kad treba odsvirati klasični tupa-tupa ritam ("The Rose of Sharyn") ili čak grind ("A Bid Farewell") odsvira kilaviju, da ne kažem patvorenu verziju spomenutih ritmova. Ma nek mu bude, al' definitivno mu bolje leže mid tempo dionice.
Pjesmuljci koje bih istaknuo bili bi: "When Darkness Falls" - euforičnan emo refren koji stadione baca u nepovratnu venorezačku katarzu :-), "The Rose of Sharyn" - odlični zakucavalački thrashcore rifovi uz nešto sjevernoeuropskog začina (koji se zajedno s heavy utjecajima proteže kroz cijeli album) i "Breathe Life" - opet tečna neothrasherska spika.
Bez obzira da li vaši glazbeni afiniteti naginju više ortodoksnom 'druku', ili ste već u startu orijentirani na ovakvu glazbu, uz Killswitch Engage se u kranjem slučaju možete zabaviti. No ako se ježite od same pomisli da su se Ameri koji se na prvi pogled ne doimaju poput metalaca (a Metal Hammer ih već zove New Wave of American Heavy Metal (Pih!)), a u 21. stoljeću odlučili nasilno pariti s melodičnim death/ heavy/ thrash metalom većinom europskih karakteristika - bjež'te što dalje.
Matija Jelić