KREATOR: "ENEMY OF GOD"
Steamhammer, 2005.
Iako su Kreatori povratničkim "Violent Revolution" albumom uspijeli relativno povratiti stari ugled i slavu oduzete studijskim proserima iz druge polovice 90-ih, predizborna obećanja o potpunom povratku na stil iz "Extreme Aggression"/ "Coma of Soul" faze ipak nisu ispunili i to prvenstveno zahvaljujući malo preočitom melodioznom utjecaju Gothenburga. Kao što se i očekivalo, ista obećanja su stizala i u najavama za najnoviji iliti "Enemy of God" album.
Naravno, prijespomenuti klasici iz zlatnog razdoblja su neponovljivi, ali teret stare slave ovoga puta nije spriječio Kreatore da nakon trogodišnje pauze prodrmaju scenu s albumom koji zasijenjuje sve što su izdali u posljednjih deset i kusur godina.
Produciran od strane Andyja Sneapa (ex-Sabbat... njam) i sklepan od sada već standardne četvorke Petrozza/ Ventor/ Giesler/ Sirnio, "Enemy of God" nastavlja (uz standardnu nadogradnju) put započet "Violent Revolutionom" i sve podie na nivo više kombinacijom agresivnosti, brzine i osvjeenog zvuka već prije spomenutim švedskim utjecajima.
Eventulano bi "die hard" fanovima moda zasmetale za idejicu pretjerano In Flames/ DT influencirane "Voices of the Dead" i "Murder Fantasies" (premda dva spomenuta benda u karijeri nisu ni priblino sloili tako dobre pjesme), ali kada se iste slušaju u paketu s killerima poput "Enemy of God" (najbolja na albumu), "Impossible Brutality" (singl, spot, podsjeća na naslovnu s prošlog albuma), "Suicide Terrorist" i "World Anarchy" (obje u rangu "Enemy of God") tih par melodičnijih refrena, rifova i akustičnih djelova postaju skoro su pa neprimjetni.
Najbolje izdanje nakon "Coma of Souls", čisti primjer odličnog thrasha za 21. stoljeće i već sada opasni kandidat za moj top 10 albuma 2005.
Igor Košutić