KOTIPELTO: "WAITING FOR THE DAWN"
Century Media, 2002.
Nakon izdavanja "Intermission"-a 2001., članovi finskog power benda Stratovarius odlučili su uzeti godinu dana pauze od turneja i posvetiti se privatnim ivotima ili iskoristiti višak kreativne energije na izdavanje solo albuma. Mastermind benda Timo Tolki izdao je "Hymn to Life" kojem niti mnogi gosti (M. Kiske jedan od njih) nisu pomogli da ne bude proglašen totalnim promašajem, tako da sam zbog toga s popriličnim oprezom čekao album njegovog bend kolege i imenjaka Tima Kotipelta kojega su mediji puno prije izlaska proglašavali remek-djelom.
Da li smo dobili remek-djelo? Pa sad... od albuma toliko razvikanog i vojske gostujućih muzičara (sve zajedno osam) i to iz bendova poput Stratovariusa, Helloweena, C. O. B-a, Symphony X-a, Sonate Artice pa čak i HIM-a, očekivao sam ipak više. O čemu je ovdje riječ? Kotipelto, za početak, potpisuje sve pjesme i eleći izbjeći usporedbe s matičnim bendom, sveo je utjecaj Strata na minimum i više se orijentirao na staru školu NWOBHM-a tako da moete zaboraviti na slinavost i kič power metala. Sve to fino zamjenite oštrim, moderno pristupljenim heavy metal rifovima koji svojom poletnošću podsjećaju na Maidene, a s druge strane, često svojom teinom i mračnijom atmosferom podsjete na Black Sabbath.
Tekstualno miješa činjenice i fikcije starog Egipta kroz priče o magijama, legendama itd. Unatoč tematici, osim na nekoliko mjesta, upotrebe orijentalnih ljestvica, melodija ili autentičnih instrumenata nema. Plus ili minus? Vaš izbor.
Produkcija je očekivano odlična s jakim naglaskom na vokal. Klavijature su ubačene u zadnji plan tako da albumom stalno dominira fini zvuk gitare. Za blesavi cover art i očajni logotip odgovoran je Derek Riggs (Iron Maiden).
Na albumu dobivamo 11 pjesama plus intro u trajanju od nekih 52 minute. Kao favorite bi naveo početnu "Travel Through Time", "Lord of Eternity" i epsku "Chosen by Re". Zanimljivo je napomenuti da je "Knowlege and Wisdom" jedina up-beat pjesma na albumu, dok je "Beauty has Come" jedina balada. Dvo-i-pol-minutna "The Movement of Nile" svojevrstan je outro.
Da se vratim na početak - album je miljama daleko od remek-djela. Prije bih ga nazvao blago iznadprosječnim ostvarenjem. Svi hvale Timov vokal, ali ja osim visine u njemu ne čujem ništa impresivno, a niti gostujući se muzičari baš i nisu iskazali (pokoja dobra solaa i to je to). Solidan prvijenac zanimljiv Stratovarius fanovima i relativno preporučljiv ostalima.
Igor Košutić