ICED EARTH: "THE GLORIOUS BURDEN"
SPV, 2004.
Puno sam puta već bio udavljen pitanjima tipa: "Kako će Iced Earth dalje bez
Matthew Barlowa?" ili "Da li je novo pridošli Owens bolji od odbjeglog
Barlowa?". Iskreno, ne da mi se u detaljnu analizu: obojica su odlični
pjevači, svaki sa svojim manama i prednostima, a taj jadni Owens, koji već
po drugi put u karijeri glumi zamjenu, posao je na "The Glorious Burdenu"
odradio sjajno.
Album se stilski nastavlja na posljednji tako da opet imamo kombinaciju Schafferovog
brzog istrzavanja i Iron Maiden like melodijica (khm, na nekim je mjestima
taj Mejden utjecaj prejak), dok se na refrenima vidi koliko je na rifmajstora
utjecala njegova ne tako davna suradnja s Hansiem iz Blind Guardiana.
Album se koncipira na povijesnim osobama i događajima (morali su posegnuti
i u europsku povijest jer sva četiri vana događaja američke povijesti ipak
nisu dovoljna da se popuni prostor) i premda su se opet uhvatili izlizane
tematike (koji europski heavy bend nije tematski obradio "Waterloo"
ili "Atillu"?) opet im je uspjelo izdati sjajan album koji se prema
mojim zadnjim informacijama probija na vrhove mnogih top ljestvica.
"The Glorious Burden" moe se podijeliti na dva dijela: prvi je
miš-maš povijesnih događaja, dok je drugi saga o bici kod Gettysburga (raspored
kao na "Something Wicked" albumu).
U prvom se djelu uiva u ranoj agresiji pjesama "Red Baron", "The
Reckoning" i "Atillla", plače se na balade "When the Eagle
Cries" i "Hollow Man" te se svršava u potocima na refren "Waterloo"-a...
naravno, niti ostale pjesme ne zaostaju u kvaliteti.
Drugi je dio remek djelo: saga o bici kod Gettysburga u trajanju od 30 minuta
podijeljena na tri pjesme od kojih svaka opisuje po jedan dan odlučne bitke
Unije i Konfederacije (tko zna, moda nešto i naučite o američkoj povijesti).
Sklop sjetnih, baladnih i nabrijanih dijelova, orkestralni uleti gudačke sekcije
Praške Filharmonije i fragmenti starih američkih pjesama tipa "Dixie",
himne Unije ili "When Johhny Comes Marching Home" ne ostavljaju
hladnima ni njihove najgore kritičare. "Something Wicked" vam se
svidio? "Gettysburg" će vas oduševiti.
Limitirano digipack izdanje dolazi na dva CD-a.
Prvi sadri 11 pjesama od kojih se tri neće naći na regularnom izdanju (američka
himna kao intro, pjesma "Greenface" i akustična verzija balade "When
the Eagle Cries") dok je na drugom disku "Gettysburg" dio.
Dakle, ako već od prije imate singlicu "The Reckoning'', a pjesma "Greenface"
vas ne zanima, preporučam vam ipak regularno izdanje.
Albumu treba neko vrijeme da uđe u uho, ali kad se to dogodi ne vadi se iz
playera. Prigovaraju mnogi da su se usporili i umekšali... jebiga,
bolje to nego da karijeru grade na kopijama albuma "Dark Saga" ili
"Stormrider". Sjajan album preporučljiv svima.
Igor Košutić