THE HAUNTED: "REVOLVER"
Century Media, 2004.

Nije to tako davno bilo, prije 6-7 godina, kada je izašao prvi album švedskih majstora death-thrash metala. Oni koji su u The Hauntedu vidjeli novi At the Gates (tri od pet članova su svirali u tada već raspadnutim gotenburgškim bogovima) ostali su iznenađeni jer dotični nisu preuzeli melodioznost i emotivnost, već samo agresivnost i brzinu, koje su digli i nekoliko stepenica više od svojih prethodnika.
Prvi album bio je hvaljen i slavljen, kako od kritike tako i od fanova.
Jedan od stvoritelja thrash generacije osadmesetih, ali ujedno veliki brbljavac i utjelovljena arogancija, Kerry King govorio je o Hauntedima kao o dosljednim nasljednicima Slayera, a Hauntedov "The Haunted" mu je jedan od najboljih albuma koji je čuo. Što reć', bolje preporuke i reklame za bend nema. King je lak na jeziku kad treba nešto pokuditi, a rijetko ga se čuje da hvali.
Dolving odlazi iz benda i uskače Marco Aro, dotadašnji vokalist Face Downa. Ne moe se osporiti kvaliteta prethodna dva The Haunteda (koja su meni oba vrijedna pozornosti) i Arove vokalne izvedbe, ali se i nakon izlaska trećeg albuma "One Kill Wonder" pričalo o prvom albumu i njegovoj posebnosti.
Godina 2004: Marco Aro odlazi iz benda, a na njegovo mjesto dolazi... ...Peter Dolving!
Zašto je otišao, gdje je bio do sada, što je radio, stvarno me ne zanima. Međutim, jedno znam za sigurno: vratio se i zvuči dobro... i to jebeno odlično.
Dakle, vokalne dionice na "Revolveru" dolaze direktno iz pluća gospodina Petera D.-a, brze su i agresivne, dakle - straight to your face! Nije se štedio ni trenutka, kao da mu je to zadnje što se mislio izderati. Veliki izazov predstavlja odraditi tako moćne vokale u studiju, a tek uivo... Na sporijm, melodičnijm djelovima toliko se osokolio da se usudio i zapjevati. Moram priznati da ti "pjevni" djelovi podsjećaju na najbolje izvedbe npr. Layne Stayleyja, što znači da su stvarno kvalitetno odrađene. Dolaze kao desert poslije izvrsnog glavnog jela. Samo hvale i hvale na račun takve grloparajuće izvedbe.
Kod gitarskih dionica primjećuje se veći utjecaj srednje i nove faze Slayera, kako na sporijim tako i na brim djelovima, premazane melodijama kakve smo već sretali na "The Haunted Made Me do it" i "One Kill Wonder". "Revolver" je staloenija, slojevitija, detaljnija razrada prva tri albuma, dostojan i logičan nastavak.
Jedina prava zamjerka ide na produkciju. Da se razumijemo, nije da nedostaje kvalitete i uloenog truda, već do izraaja dolazi prva gitara s melodijama koje se vrte u krug dok se u pozadini jedva čuju odlično smišljeni oštri, brzi prateći trzajevi koji bi unijeli još dodatnog adrenalina (opet kaem, nije da fali nabrijane atmosfere, ali od viška glava ne boli!)
Oboavatelji HC veterana Sick Of It All prepoznat će glas svog mezimca Lou Kohlera na "Who Will Decide".
Od prve "No Compromise" do posljednje, spore i emotivne "Fire Alive" nie se jedanaest pjesama pripremljenih u četrdeset i šest minuta muzike.
Za kraj mogu samo reći da "Revolver" predstavlja definitvni korak naprijed u stoeru progonjenih.
Pitanja ??? Tako sam i mislio.
Ante J.ebem ti M.ater
Ante J.ebem ti M.ater
![]() |
Revolver
|