GRAVE DIGGER: "THE LAST SUPPER"
Nuclear Blast Records, 2005.
Kada je 2003. "Rheingold" ugledao svijetlo dana sve je počelo prštati od najava kako su Diggeri upravo njime udarili kamen temeljac svoje sljedeće konceptualne trilogije koja će sigurno nadmašiti onu započetu 1996. tako da su mnogi ostali razočarani kada su vidjeli cover art i radni naslov izdanja predviđenog za početak 2005.
Da raščistimo, "The Last Supper" nema nikakve veze sa sagom o Nibelunzima, ali bome nije niti konceptualni album o posljednjim satima Isusova ivota jer se zadane teme od 11 mogućih (plus intro) dre samo 3 pjesme dok su ostatak, citirajmo frontmana, "klasične heavy metal tematike" (oooo yeah!!!).
Stabilnoj Bolthendal/Schnidt/Becker/Arnold postavi ovo je već treći album pod okriljem Nuclear Blasta i, nakon detaljnog preslušavanja, mogu reći najbolji iz te faze. Kao što se i očekivalo, "The Last Supper" dolazi u standardnom Grave Digger pakovanju (što automatski podrazumijeva teške rifove, karakteristični grubi vokal, odlične Schnidtove solae te pokoju bezobraznu klavijaturističku uleticu) koje je za ovu priliku sjajno iskombiniralo agresiju i sirovost svog prethodnika te pomalo mračnu atmosferu "The Grave Digger"-a iz 2001. dok je finalni rezultat dodatno pojačan sjajnom produkcijom. Tekstovi su i dalje ostali bolna točka (uz par svijetlih trenutaka).
Favoriti: naslovna, "Crucified", "Divided Cross" (e, te tri su konceptualne) i "Grave in the No Man's Land" (premda je drugi dio početnog rifa u potpunosti posuđen od "Enter Sandman"-a, ova je uz "Divided Cross" najbolja na albumu).
Nefavorit: balada "Allways and Eternallly". Nije da imam nešto protiv balada. Dapače, GD su ih u prošlosti imali popriličan broj neloših, ali ova je potpuno uništena iritantnim dodatkom melodije na harmonici koja se pokušava ubaciti kao glavna tema i koja kao takva potencijalno dobru pjesmu sabotira u samome početku.
I ZA KRAJ...
"The Last Supper" nije kontraverzan album i sigurno neće privuči panju poput slično zamišljenog Gibsonovog religijskog izdrkavanja, ali je bez sumnje heavy metal albumčina koja raznorazne beskičmenjake sorte Sonata Artica/ HammerFall tjera drito pod kamen ispod kojega su ispuzali. Nabaviti obavezno.
Igor Košutić