Godinu i pol nakon zadnjeg albuma i godinu nakon "Tunes of Wacken", dugo očekivani jedanaesti po redu studijski album Grave Diggera ugledao je svjetlo dana. "Rheingold" je još jedan od njihovih konceptualnih albuma koji se ovaj put temelji na Wagnerovoj "The Ring of the Nibelungs" sagi i prema najavama dio je nove nadolazeće trilogije za koju bi bilo zgodno da bude jednako dobra kao i prethodna ("The Middle Ages Trilogy").
Stil benda i način skladanja ostao je isti: čisti agresivni staroškolski heavy metal u najboljem izdanju s malom dozicom melodičnosti i neponovljivim vokalima Chrisa Boltendahla. Produkcijski je album siroviji od prethodnika s oštrijim gitarama i naglašenim bubnjem, tako da zvučno dosta podsjeća na njihove radove iz 80-ih. To će nekome možda smetati, ali meni osobno zvuči genijalno.
Album traje 44 minute (jedan od njihovih kraćih) i u tu su minutažu smjestili intro + 9 pjesama. Osobnim favoritima smatram mid tempo "Maidens of War" i "Sword", upbeat "Dragon" i epsku "Twilight of the Gods". Ostale nimalo ne zaostaju u kvaliteti.
Pozabavimo se malo tekstovima. Sjajni muzičari, sjajne pjesme, a tekstovi više nego smiješni. Više mi ti likovi uopće nisu jasni: konceptualni albumi s takvim pričama u pozadini (Excalibur, Templari, E. A. Poe, Wagner) oko kojih bi se mogao napraviti odličan tekst, a oni serviraju ovakva sranja. To im je oduvijek bila crna mrlja u karijeri i ako ne nađu adekvatnog tekstopisca, neće je nikad ni isprati.
Cover art... više nego užas. Em što je odvratno nacrtan i koncipiran, em je klišej na kvadrat. Ponovno imamo zmaja, mačeve, junake, djevice, lubanju i to sve smješteno u "lijevo hladne boje/ desno tople boje" borbu dobra i zla. Fuj.
Inner art istog "umjetnika" relativno spašava stvar.
Ukratko: bez konkurencije najbolji heavy album izdan ove godine.
Igor Košutić
- Internet stranica sastava:
- www.grave-digger.de
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 18. 05. 2003.
 |
Rheingold
|