GRAVE DIGGER: "TUNES OF WACKEN"
Gun Records, 2002.
Za početak bih htio zahvaliti mladoj dami iz dotičnog dućana koja je, mojom srećom, zabunom na
ovaj CD nalijepila krivu cijenu, tako da se najnoviji uradak Grave Diggera našao
u mom vlasništvu za bijednih 40 kuna.
Materijal koji se moe čuti na ovom live albumu snimljen je na prošlogodišnjem
W. O. A. festivalu, dakle prije izdavanja njihovog zadnjeg albuma ("The Grave
Digger") čije pjesme nisu zastupljene.
Na albumu trajanja 65 minuta nalazi se 12 antologijskih pjesama plus intro.
Zvuk na disku je odličan, što se, u prvom redu, moe zahvaliti odličnoj tehničkoj
pripremljenosti i uigranosti benda koji je imao probleme pronaći adekvatnu zamjenu
nakon odlaska legendarnog Uwe Lulisa. Unikatni vokali Chrisa Boltendahla zvuče
uivo stvarno impresivno, premda mu na višim dionicama vokal zna malo puknuti.
Album nije miksan u studiju tako da vokalni falševi i druge sitne greške nisu
uklanjane niti prepravljane. Sviđalo se to nekom ili ne, baš te sitne greške daju
ovom albumu onaj poseban šarm i atmosferu koja nedostaje mnogim drugim sličnim
izdanjima (prisjetite se totalno studijski ispeglanih i pomalo sterilnih Deicide
ili Morbid Angel albuma). Posebno obratite panju na pjesmu "Rebbelion"
čiji cijeli refren pjeva publika.
OK, oni papci iz Gun Recordsa su se stvarno mogli malo više potruditi oko knjiice.
Sve što ona sadri jest popis pjesama, slike članova benda i sitna zahvala fanovima.
Cover je prejadan da bi ga se i spomenulo.
Druga primjedba ide na račun odabira pjesama. Preteno su sve stvari skinute sa
zadnja tri albuma. Osim "Heavy Metal Breakdown" nema niti jedne pjesme
iz njihovog starijeg razdoblja! Dobro, moda im albumi iz 80-ih nisu toliko dobri
i kvalitetni kao ovi iz 90-ih, ali ipak sadre pjesme koje su ušle u legendu.
Bend njihovog kalibra s oko 20 godina staa i hrpom albuma ipak se mogao malo
više potruditi pa izdati barem dupli live album koji bi pokrivao veći dio
njihove stvarno bogate karijere. Sljedeći put neka se ugledaju u Manowar (sjajna
dva dvostruka live albuma), Stratovarius, Motorhead ili od ekstremnijih
stilova Marduk.
Ako zanemarimo ovo, riječ je o odličnom live albumu kojeg preporučujem svim ljubiteljima
staroškolskog heavy metala.
Igor Košutić