EXHUMED: "ANATOMY IS DESTINY"
Relapse, 2003.
Nakon tri godine zatišja najnoviji, treći po redu, album ovih američkih gore freakova na sceni
je odjeknuo poput bombe jer je kombinacija producentske palice Neila Kernona
(Judas Priest, Nevermore) i songwritinga Matta Harveya rezultirala
najboljim Exhumed albumom do sada. U deset pjesama (+ intro, prvi put do sada)
raspoređenih na 45 minuta vidi se golemi napredak što se skladanja i izvedbe
tiče.
Da se razumijemo, stilski se ovaj album nije previše odmaknuo od prethodnika,
ali sloenija struktura pjesama, "zreliji" tekstovi (više satirični)
i poboljšane tehničke mogućnosti ove četvorke (novi član Bud Burke) albumu
daju novu dimenziju koja je nedostajala njegovim prethodnicima.
Produkcija je po prvi puta dobra tako da se svaki ton sjajno čuje i novi melodičniji
rifovi bolje dolaze do punog izraaja (da, Exhumed je počeo koristiti MELODIČNE
rifove).
Za razliku od "Slaughterculta" gdje je prevladavao vrišteći vokal,
borba je sada ravnopravna jer je omjer vrišteći / duboki negdje 50:50 ...i
usput, duboki vokal je sada napokon razgovijetan (dobro, ne baš skroz, ali
od takvih vokala ne moete baš previše očekivati).
Cover više nije stripovsko iivljavanje iznutricama, nego slika koja skoro pa ostavlja
umjetnički dojam (...ili su ideju jednostavno pokupili sa Impaledovog "Mondo
Medicale" albuma). Booklet je sjajno dizajniran premda mislim
da će neke osobe moda imati problema s proučavanjem lirike jer je tekst jako
gusto i sitno pisan.
Favoriti: "Waxwork", "The Matter of Splatter", "Consuming
Impulse" i "In the Name of Gore".
Kombinacija agresivnosti "Slaughterculta" i genijalnosti jednog
Carcassovog "Necroticisma" (ne mislim stilski)... Treba li još što
nadodati? "Anatomy..." je "a must..." za sve fanove death metala.
Igor Košutić