ENSLAVED: "ISA"
Candlelight Records, 2004.


Jebi ga. Netko ga ima, a netko ga nema. Enslaved ga ima. "Koga?", pitate. Vraga za lijevo jaje, eto koga. Ne samo da su potpisali ugovor s njim, nego su ga pravnim putem zajebali te ga sad dre za lijevo jaje, a on im otkriva tajne glazbe. Dakle, koga zanima kako zajebati Velikog Zajebanta pitajte Enslaved jer uskoro dolaze u bijeli nam Zagreb grad.
E, sad, sigurno elite od mene pročitati kako to zvuči. Promislite malo! Od mene traite da riječima opisujem glazbu, čija je svrha postojanja izraavanje nečega neopisivog. Stoga molim sve kritičare recenzija da se stave u moju kou jer ovo što sada činim nije nimalo lak posao. Štoviše, obradovalo bi me kad bi mi Sizif ponudio svoje radno mjesto.
Više - manje su svi muzičari tijekom svojih karijera zavirili u prošlost te se vratili korijenima svoje glazbe. Nazovimo to progresijom kroz regresiju. Upravo Enslaved to i uspjevaju na samo sebi svojstven način. Album "Isa" je rock album. Rock album s agresijom i atmosferom najboljih dana black metala. Podsjeća na njihovo prvo izdanje, "Vikingligr veldi". "Isa" je cikličko ponavljanje rifova koji nikad ne dosade, već stvaraju dojam ritualnog mantranja. Minimalistička je i upotreba klavijatura za lakše i efikasnije prodiranje u psihu slušatelja. Jednostavniji i nepretenciozni ritmovi šamanistički prate ponavljanja da bi trans bio uspješniji. Konstanta su, kao i uvijek, Grutle i Ivar dok je ostatak benda potpuno nov. Novi bubnjar mi je upao u uho tek na nekim prijelazima gdje se lako ustanovi da je tip jebeno školovan muzičar (a moda sam u krivu). Grutle si i dalje guli glasnice s predobrim rezultatom, a pjevanje mu je još bolje - manje zavijanja iliti zazivanja Odina s litica fjordova. I tako dok slušate milozvuke "Isa"-e, plovite kroz vlastita psihotična stanja te vas to na neobjašnjiv način smiruje, pa malo baca u euforiju, zatim vas melankolizira, pa odjednom elite skočiti s petog kata, dočekati se na noge i oguliti si vlastitu kou, da bi se vratili prema svom kutku za meditiranje, te pronašli Odinovo oko kako trepće u ledu. U prijevodu to bi značilo da vas neće ostaviti ravnodušnim (Hohoho! Gdje li smo to već čuli?).
Fakat, nije lako staviti u riječi glazbu Enslaveda. Ne znam kaj još da napišem. A, da!
Produkcija je blekerski izvedena, ali ne prljava i mutna. Smatram da je produkcija pridonijela cjelokupnoj atmosferi albuma iako nije prenabrijana i ulaštena (malo šturo, al' jeb'ga kad nisam šmajser za produkciju).
I evo vas na kraju moje recenzije Enslavedove "Ise". Mozak mi je skuren. Tijelo mi se trese. I upravo su mi iscurile sve tjelesne tekućine. Nadam se da je vaša prokleta znatielja za ovim albumom bila vrijedna svega toga.
Luka Jančin