DISMEMBER: "WHERE IRONCROSSES GROW"
Karmagedon Media, 2004.
Ako se promotre i usporede novi Dismember album ("Where The Ironcrosses Grow")
i njegov prethodnik ("Hate Campaign"), moe se lako primijetiti da baš i
nema neke pretjerane razlike i progresije: produkcija i stil su isti (čuga-čuga rifovi, tupa-tupa bubnjevi
i standardna produkcija by Fred Estby i standard vokali by Matti Karki),
melodičnost je ponovo umanjena (osim pjesme "Tragedy of the Faithfull" koja neodoljivo
podsjeća na Iron Miaden rip-off) tako da se vuku fine paralele s prva dva albuma (sirovosti
radi)... ...i da, malo je uvećan Autopsy faktor čijim su radom vokal i bubnjar opsjednuti (to se pogotovo
čuje na pjesmama "Me-God" i "Children of the Cross"). Sitne promjene kaete?
Ako se još uzme u obzir da ta dva albuma dijeli više od četiri godine, te se promjene
čine još sitnije.
Standardni problem: ako se bend ne promijeni tokom godina automatski ga se otpiše i prozove
zastarjelim, a ako pokae znakove progresije proglašen je izdajnickim, iliti "untrue"
bendom. Iz priloenog se vidi da su Dismemberi ostali dosljedni sami sebi i još nakon 15
godina praše beskompromisni, sirovi i staroškolski death metal. Zabavno i zarazno, a s
druge strane ipak ništa senzacionalno; album neće osvajati nagrade za izdanje godine, neće
postavljati nove standarde niti osvajati top liste (premda pjesme "Where Ironcrosses Grow" i
"Forged With Hate" imaju tedenciju hitoidnosti), ali će ponuditi 40 minuta zabave svakom fanu
stare škole. Vrlo dobar, 4.
Igor Košutić