DIABOLIC: "SUBTERRANEAL MAGNITUDE"
Conquest Music, 2001.
Od benda kojeg svi diu u zvijezde, pa čak i oni sami, očekivao sam mnogo više. Očito je ovom
bendu najvanije reći gdje su i s kim svirali (Morbid Angel, Vader, Monstrosity, Broken Hope i mnogi drugi)
pri čemu ne preu ni od toga da se pohvale kako su se sami članovi gore navedenih bendova kršili
u publici za vrijeme njihova nastupa. Pohvalno u svakom slučaju, no očito su oni koji su se kršili u publici
bili ili na jakim drogama ili je album definitivno poraavajući u odnosu na ivu izvedbu. Album ima
jedanaest pjesama koje variraju od hiper brzih grind, do mid-tempo i usporenih dijelova kod kojih dominira
toliko brza dupla bas pedala kojoj bi pozavidjela i ritam mašina, dok se na nekim dijelovima toliko usporava
da na trenutke postaje dosadno za slušanje. Rifovi su pomalo monotoni, jednostavno neupečatljivi.
Čitavim albumom dominira istrzavanje na gitarama, a ponekad steknem utisak da slušam neki
black metal band. Solae su sastavni dio čitavog koncepta, dok je produkcijski sve skupa na razini
malo bolje demo produkcije (zvuk gitare neodoljivo me podsjeća na Immolation). Cover je crtao
Joe Petagno, a izgleda naprosto kao brat blizanac "The Inexorable" covera od Angel
Corpsea. Slika članova benda potpuno je djetinjasta, pomalo smiješna, kao i čitava fama i
prašina oko benda i albuma kojeg bih moda ocjenio i pozitivnim, samo da ga nisu toliko hvalili i
nepotrebno napuhavali.
Matija Ivandić