DARKENDOME: "...OF PRIDE AND REDEMPTION"
demo snimka, 2002.
Pogledom na prednju stranu omota načas pomislih da mi je za recenzentsku obradu odabran
neki od albuma grupe Agathodaimon, a ja jednostavno nisam jedan od onih koji lako zamire
kad naiđu na nešto što ih zasmeta, pa je tako moj strogi sud najprije bio usredotočen
na naslovnicu ovog demo materijala. Ipak, anđeo bujnih prsa i raširenih krila savjetovao me
da šutim, pa mi nije bilo druge nego poslušati ga i ovaj komad papira uređenog po
načelu suvremenog pristupa uređenju covera metal albuma prepustiti izvještačenoj
vizualnoj percepciji drugih kritičara.
Upućenijem dijelu publike poznato je da iza ove zagrebačko-sesvetske obitelji
stoji prvi demo "Odlazak Hegemona Kopna", ignoriran od strane sadašnjeg
Darkendomea i stilski znatno drugačiji (u okvirima, da tako kaemo, srodnog glazbenog
pravca). Dok je stariji Darkendome predstavljao svojevrstan black metal underground
spjevan na materinjem jeziku, novi pristup baziran je na trendovskom black / gothic
/ dark metal pristupu. Sporiji i jednostavni ritmični rifovi u kombinaciji s dominantnim,
pamtljivim klavijaturističkim melodijama, te oštrim i relativno razgovijetnim
vokalima, preočito pokazuju put bendova a la Samael (znatnije) i Dimmu
Borgir.
Demo je odsviran u sporijem i mid-tempu, a tekstovi sklepani na engleskom.
Prva pjesma "...of Pride and Redemption" snimljena je u studiju Muha,
već otprije poznatom po nekim hrvatskim metal snimkama (Darkendome: "Odlazak...",
kompilacija Stormbreed: "v.1.", Deaf Auditorium: "Season of Evil").
Zbog nesređenih odnosa s vlasnikom studija, Darkendome odlazi u Novu Gradišku
i snima ostale tri pjesme s dema. Prva je velika mana produkcija gitara, posebno
na zadnje tri pjesme, gdje se umjesto imperativnih, čvrstih akorda i štopačina
čuje gotovo samo zujanje. Nameće se pitanje da li je to zbog nesnalaenja u studiju,
manipulacije sviračkim nedostacima ili pak nečeg trećeg? U prvom su planu vokal
i klavijature. Mora se priznati da je Tomica . za studijskim mikrofonom odradio
jako dobar posao, što se baš i ne bi moglo reći za novopečenog yankeea
Sinišu, koji stalno pokušava ubacivati prijelaze i pedalirati, čak i kad je to
nepotrebno. Dobiveni rezultat i nije toliko strašan, koliko stvara dojam nespretnosti
i nervoze. Koliko sam uspio vidjeti na koncertu, novi bubnjar Robi (ex-V. C. A.)
ogolio je bubnjarske dionice i više dri do ritma nego do virtuoznosti, čemu bi
ovakav Darkedome trebao teiti. Da li je ovdje riječ o namjeri ili činjenici da
Robi nije dugo sjeo za bubanj pokazat će on sam.
Darkendome spadaju u ligu domaćih bendova koji uz adekvatan management,
bolju produkciju i čvršći stav, mogu dosta pokazati i na svjetskom nivou, te su
u skladu s tim standardima i recenzirani.
Matija Jelić
![]() |
...of Pride and Redemption
|