CANNIBAL CORPSE: "GORE OBSESSED"
Metal Blade Records, 2002.
Eto, bojim se da, kao i Deicide, slična sudbina čeka stare (al' više i ne tako dobre) Cannibal Corpse. Ne znam što ću s njima... da poslušam još jednom, pa da baš totalno ne "popuše" u recenziji? Ne ide, pa ne ide! Zar da se bediram dok se oni nakon više od deset godina sviranja i osam albuma usuđuju izdati uvjerljivo najslabiji i najneupečatljiviji među spomenutima? Mnoga pitanja se nameću; da ih nemilosrdno ispljujem zato jer igraju na najgoru moguću liniju manjeg otpora, pritom misleći da će ih rulja i dalje jednako tretirati i kupovati njihove CD-ove, dok upola mlađi bendovi, njihovi učenici (albumskim stažom, a neki i godinama; npr. odlični Poljaci Decapitated) napreduju bez osvrtanja; ili da ih pak, zbog dugogodišnjeg slušanja pustim na miru i dam prolaznu ocjenu na principu - ovo nije ni tako loše, ima dobrih dijelova, itd. u tom stilu. Ovdje nije dovoljno reći da je produkcija moćna i čista jer upravo na ovom albumu i uz ovakvu ritam sekciju djeluje prehomogeno, tupo, jednolično i nebalistično (bez "šusa"). Rifovi su uglavnom po shemi nit' smrdi, nit' miriši, više gotovo niti nema kriptičnih i lobotomitirajućih (sorry Ogi) "kanibalija" i pitcheva (koje uostalom u zadnje vrijeme više koriste grupe kao npr. Deranged), i kombinacija su onih sa zadnja dva albuma (stilski), samo kvalitetom i zanimljivošću dvostruko do trostruko umanjeni. Znači, podrazumjeva se da još uvijek ima dosta onih psihodeličnih upadica, karakterističnih većinom za "Gallery Of Suicide", a već spomenuti rifovi novijih izdanja, popraćeni su ritmičnim vokalima Georgea Fishera. Solo-bas dionica također više nažalost nema, iako je Alex sa svojim basom još uvijek jedna od svjetlijih točaka njihove glazbe. Bubnjar je po meni jedan od krucijalnih razloga pada moje zainteresiranosti za ovaj bend. Ono njegovo, nazvat ću ga polugrind, cupkanje i tabanje po formuli "sve u isto vrijeme al' nemoj slučajno ubrzat" me lagano ubija u pojam. Nije napredovao kroz fuckin' osam albuma , a još me zanima da li on to ne želi, ne može, ili ga jednostavno boli kita (to tako mora biti) za sve. A što ću s Ðorđetom? Naš robusni, groteskno izgledajući, križogledajući i tikoidni Fišgrajnder ovaj out je predvidljivo i utlačivo stavio svoje (ruku na srce, još jako dobre) vokale, te nepotrebnim uzastopnim ponavljanjima naslova pjesama oduzeo ionako sve manje svježine u svom pjevanju. Na trenutke mi se sviđaju povišeni vriskovi po doktorovoj preporuci - više grlo, manje želudac. Sličnost s Deicideom je u tome što bi kroz sve ove godine godine gotovo svaki album mogao nositi naslove pjesama i naslov bilo kojeg drugog albuma tog benda. I u vrijeme dok gore bendovi prelaze više na feces ili porno tematiku, zabriju na težu patološku spiku, ili se pak ostavljaju crijeva i postaju psiho i socijalno osvješteni, C. C. i dalje neumoljivo guraju svoju srednje tešku opsjednutost ovom tematikom (kao što i sam naslov albuma kaže). Ovaj put, teški zločini počinjeni su s manje strasti i na manje maštovitijih deset načina, te se nikako ne mogu mjeriti s nedodirljivim "The Bleeding". Na "Gore Obsessed" dodana je "No Remorse", obrada Metallice sa "Kill 'em All" LP-a. Nije mi jasno zašto, a tko zna da li je i njima, a što je najgore nije ni loše ispalo. Za ostalih deset pjesama podjednako vrijedi sve prije napisano. Ako Malevolent Creation mogu i dalje raditi albume koji su u stanju pokositi sibirske tajge, Cryptopsy guraju takvu glazbenu psihologiju, koja bi natjerala i najsretnijeg jazzera da zaplače (karikatura), Dying Fetus svojom ubojitom mašinerijom udara jače od lijeve noge Mirka Filipovića, Nile slušaju i svi Egipćani, a niti Imolation ni Morbid Angel ne zaostaju za nj... mislim, shvatili ste, imate što za slušati, ignorirajte Cannibal Corpse ako ikako možete.
Matija Jelić
- Internet stranica sastava:
- www.cannibalcorpse.net
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 16. 03. 2004.
- * izvještaj je prvotno objavljen 2002. godine na IMn stranicama
 |
Gore Obsessed
|
