CEPHALIC CARNAGE: "EXPLOITING DYSFUNCTION"
Relapse Records, 2001.
Ovaj album predstavlja jedno od vrhunskih ostvarenja suvremenog death metala u nizu odličnih albuma
izdanih godine 2000., koja je bila, kako Matija u jednoj recenziji spominje,
vrlo plodna godina za death metal izdavaštvo. Stil kojim ovi momci sviraju
pokušava biti jedna sasvim unikatna sorta death metala. Strukture pjesama
dosta su komplicirane i obiluju detaljima koji se počinju primjećivati tek
nakon otprilike četvrtog slušanja. Arsenal instrumentalnih dijelova kojima
nas Cephalic Carnage neprestano bombardira ne ostavljajući nam ni trenutak
predaha, obuhvaća vrlo širok spektar death metal rifova - od najtipičnijih
rezačina po debelim žicama koje variraju od grindoliko brzih do valjajuće
sporih, preko mnoštva psihodeličnih melodija na tanjim žicama, pa sve do
nekih nepredvidivih instrumentalnih upadica koje uopće ne spadaju pod metal.
Tako je primjerice početna brutalnost i brzina prve pjesme ("Hybrid")
negdje u 20-toj sekundi neočekivano prekinuta nekakvim čudnim akustičnim
zvukovima popraćenim kompliciranim pikanjem po činelicama. Takvi dijelovi
pojavljuju se u još par pjesama i teško je opisom dočarati kako zvuče. Vuku
pomalo na jazz, ali najviše asociraju na psihodelični progresivni rock 70-ih
(tipa King Crimson na albumu "Larks' Tongues In Aspic" i sl.),
kako po bubnjarskoj pratnji, tako i po svojoj harmoničkoj naravi. Možda
sad očekujete da ću popljuvati kombiniranje metala s takvim elementima ali
to bi s moje strane bilo previše zadrto.
Za bend koji u nepreglednom džumbusu sličnih metal bendova želi napraviti
neki značajniji iskorak, uputno je da se služi takvim izražajnim sredstvima
ne osjećajući pritom gnušanje ili zazor. Koliko god mojoj metalnoj braći
teško pada to priznanje, da nije bilo rock'n'rolla, ne bi bilo niti metala.
Postanak metal glazbe jednostavno je rezultat evolucijskog napretka rock
muzike koja je postajala sve žešćom, bržom i tematski kontroverznijom da
bi se na poslijetku razvila u mnoštvo danas poznatih ekstremnih oblika koji
su samo prividno emancipiraniji od svojih korijena. Stoga, ne treba se sramiti
utjecaja iz prošlosti nego prihvatiti te upadice kao sasvim prirodnu pojavu.
U smislu posezanja za sličnim instrumentalnim rješenjima u svrhu postizanja
originalnosti može se povući paralela između ovog benda i eksperimentalne
grindcore / death grupe Exit 13. Takve bendove jednostavno treba cijeniti
jer oni ubacivanjem ovih, za većinu odvratnih, elemenata u svoju glazbu
ne samo da održavaju stilsku šarolikost death metala, nego i odvažno odlučuju
rasturiti uobičajene glazbene klišeje pokušavajući postaviti posve nove
kreativne standarde suvremenog death metala koji bi trebao biti u poptunosti
lišen svih ograničenja nametnutih od strane krutih glazbenih pravila i nepretresivih
postulata općeprihvaćenog ukusa.
Slijedeća točka za analiziranje je maštoviti bubnjar čiji stilovi sviranja
(u nekim trenutcima usporedivi sa Floom iz Cryptopsyja) na albumu također
variraju. Pošto su grind ritmovi znatiželjnicima najinteresantniji samo
ću im reći da ih ima podosta, ali kratko traju jer ih bubnjar uvijek presiječe
nekim sporijim ritmom (hura!). Pjevač/i (ne znam koliko ih je, jebiga!)
iskušava/ju već provjereno učinkovitu kombinaciju grgljačko-vrištalačkih
vokala koji se često izmjenjuju kao da vode dijalog, a povremeno im se pridružje
i jedan agresivni vokal čiji stil pjevanja vuče na američki power metal.
Uz to, ima i dijelova na kojima se zbog naglašavanja refleksivnog karaktera
određenih dijelova teksta koriste i spoken-vokali. Po tekstovima
je vidljivo da svi članovi ovog benda gaje golemu strast prema pušenju marihuane
na što ukazuje i dizajn bookleta. Na prednjem coveru nacrtani su
nekakvi izobličeni likovi čije tjelesne forme ili asociraju na dim žiže
ili su rezultat promatranja ljudi pod njezinim utjecajem. Tekstovi su pisani
dosta kompliciranim metaforičkim vokabularom i vjerojatno su rezultat opsežnih
razmišljanja potpomognutih djelovanjem trave. Zasigurno ima i nekih drugih
tema, ali nisam ih dovoljno proučio pa ne mogu ništa više reći. Između pjesama,
kao i unutar njih možemo povremeno čuti odlomke iz američkih filmova (nisu
hororci!) koji su koncepcijski povezani s tekstualnom tematikom. Sve u svemu,
"Exploiting Dysfunction" iz svih spomenutih razloga nesumnjivo
je pravo remek-djelo koje svi deatheri moraju obavezno nabaviti, pa čak
i oni uštogljenici koji ne vide dalje od nekoliko ultra-brzih bendova. Dajte
se konačno odviknite od tih isforsiranih grind-ritmova (nisu loši, ali stvarno
pretjerujete!) i dopustite sami sebi zadovoljstvo nalaženja užitka u nečem
daleko originalnijem i zanimljivijem! Istina je, svatko ima svoj ukus, ali
kad netko odmah u startu odbacuje mogućnost da bi mu se nešto moglo svidjeti,
onda to više nije stvar ukusa, nego ograničenosti i naširoko prihvaćenih
predrasuda. Upravo je ovaj album pravo sredstvo za razbijanje svake sputanosti
u pristupu metal muzici. Samo stavite CD u liniju i prepustite se bujici
užitaka koje vam cefalični pokolj donosi. Moždane vijuge će vam se doslovno
dezintegrirati od lobotomizirajuće atmosfere kakvom je album prožet. Brzo
izmjenjujući rifovi, ispresjeckani bubnjevi, neočekivani prepadi, psihodelične
upadice i vrlo efektne kombinacije vokala možda će uzdrmati postulate vašeg
muzičkog ukusa ali to je cijena koju treba platiti za radosti duha koje
nam muzika Cephalic Carnagea pruža. Ovo je definitivno death metal za treće
tisućljeće.
Ognjen Bašić
- Internet stranica sastava:
- www.cephaliccarnage.com
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 05. 09. 2003.
- * izvještaj je prvotno objavljen krajem 2001. godine na IMn stranicama
 |
Exploiting Dysfunction
|
