COOK AND BALL TORTURE/ LIBIDO AIRBAG: "Zoophilia/ Rosebud Rhapsody"
split CD, Bones Brigade, 2000.
Još je davne 1991. u Njemačkoj bend po imenu Gut zbog svojih tekstova, cover arta i pretjerane
upotrebe sampleova iz porno filmova nazvan predstavnikom porno grinda. Bend se raspao, ali je njihova ostavština
postala, uz albume engleskog Carcassa i američkog Impetiga, glavna literatura za sve oboavatelje dobre buke.
Prvu polovicu ovog diska otvaraju CBT (Cock & Ball Torture) iz Njemačke. Momci praše porno grind s jakim
utjecajem Guta (moda i prejakim). Uvjetno bi ih nazvao grind bendom, jer ako izuzmemo nekoliko kraćih brih
dijelova, ovaj cijeli MCD su odsvirali u umjerenom tempu.
Na ovom MCD-u nema vrištećih vokala (jako čudno za ovaj stil) nego samo dubokih i to rastegnutih koji zvuče
kao podrigivanje (tipa Gut) i totalno distorziranih (tipa Last Days Of Humanity).
Njihove četiri pjesme na ovom albumu (u trajanju od 8 minuta) jednostavne su strukture od, u prosjeku, tri rifa po svakoj
pjesmi, koji su poprilično dobro ukomponirani, ali prilikom svakog ponovnog slušanja muči me onaj klasičan osjećaj
da sam ih već negdje čuo (moda na Gutovim izdanjima?!?).
Produkcija je vrlo dobra, tako da svaki instrument dolazi do izraaja. Čak se i bas fino čuje, a to je definitivno
za svaku pohvalu. Ako bacimo oko na naslov njihovog dijela MCD-a ("Zoophilia"), cover i na nazive
pjesama bit će vam jasno o kakvoj je tematici riječ. šteta što nisu priloili i tekst.
Sve u svemu, prosječno izdanje vrlo dobrog benda koji bi mogao postići puno više kad bi se riješio ipak
prevelikog utjecaja Guta, jer originalnosti im sigurno ne fali, a to se moe čuti u nekim dijelovima pjesama.
Drugi dio CD-a pripada C. B. T.-ovim zemljacima Libido Airbagu koji nam s ponosom predstavljaju njihov
uradak "Rosebud Rhapsody". Noviji bend za čije je vokalne dionice zaduen nitko drugi nego
G. G. Ollin, osnivač i nekadašnji vokal Guta (ovdje pod imenom Rodriguez Cohonez).
Ovaj two piece studijski projekt nešto je najuvrnutije i najbolesnije što sam čuo u
zadnje vrijeme. Sa svojom kombinacijom grinda / electra / industriala i deatha raspoređenom na tri pjesme u
trajanju od 6 do 7 minuta odsvirane u sumanutom tempu (zahvaljujući ritam mašini) jednostavno ruše
sve pred sobom. Naravno, našao se tu uz mnogo electra i pokoji sample iz pornića.
Cover art je opet priča za sebe. U duhu Guta skinut s neke SM net stranice.
Produkcija je mogla biti i bolja, ali je namjerno ostavljena prljavija radi bolje atmosfere.
Ovaj CD se isplati nabaviti prvenstveno zbog Libido Airbaga, a niti C. B. T. nije toliko loš nakon nekoliko
slušanja.
Igor Košutić