BORIS: "AKUMA NO UTA" Southern Lord Records, 2005.
Japanski eksperimentalni trio. Razmišljam koji bi epitet mogao upotrijebiti da ih označim te da vas odmah odvedem na pravi put, ali to neće ići tako jednostavno. Ponekad im se pjesme na jednom izdanju razlikuju do neprepoznatljivosti, a njihova diskografija čini sada već popriličan broj izdanja ("Absolutego", "Heavy Rocks", "Amplifier Worship", "At Last Feedbacker", "Flood", ...) Svega se tu moglo naći. Spore, teške, neprobavljive buke, stonera, punka, elektronike (split s Merzbow), filmske glazbe... no u kojem god smjeru krenuli, uvijek je to uvjerljivo i smisleno. Southern Lord Records hvali ih kao svoju glavnu uzdanicu, što potvrđuje i nedavna europska turneja sa Sunn O))). Uspješan trend nastavlja i "Akuma No Uta". Početak albuma zaista zvuči kao pravi uvodnik jer se radi o instrumentalnom gitarističkom uratku dugom skoro deset minuta koji je na pragu sporog melodičnog drona, dok je već slijedeća "Ibitsu" totalna punk-rock-Motorhead psihodelična razbijačina negdje iz nekog davnog, davnog vremena. Tempo je sad malo sporiji i već se prepoznaju neki stoner-groove masnjaci, ali onda dolazimo do dvanaest minuta duge "Naki Kyoku". Black Sabbath su izgubili neki svoj demo s početka karijere, a Boris su ga ukrali i stavili na album! Gotovo je nemoguće za povjerovat kako se u 2005. godini može dobiti autentičan, neisforsiran i genijalan zvuk velikana koje sam maločas spomenuo. Prduckava gitara, moćan bas, suhi pjevni vokali i Sabbath rifovi. Ne stoner, baš Sabbath rifovi! Fuck yeah! Za kraj se vraćamo malo na početak jer je melodija ista, ali ovaj puta ima i ritma i razbijačine. Kako vokalista uspjeva svirati bas i gitaru simultano? Pogledajte cover! Ali i poslušajte ove male čudake...
Boris Jurić - Marijanović
Internet stranica sastava: www.inoxia-rec.com/boris
Datum objavljivanja izvještaja: 30. 09. 2005.
Japanski eksperimentalni trio. Razmišljam koji bi epitet mogao upotrijebiti da ih označim te da vas odmah odvedem na pravi put, ali to neće ići tako jednostavno. Ponekad im se pjesme na jednom izdanju razlikuju do neprepoznatljivosti, a njihova diskografija čini sada već popriličan broj izdanja ("Absolutego", "Heavy Rocks", "Amplifier Worship", "At Last Feedbacker", "Flood", ...) Svega se tu moglo naći. Spore, teške, neprobavljive buke, stonera, punka, elektronike (split s Merzbow), filmske glazbe... no u kojem god smjeru krenuli, uvijek je to uvjerljivo i smisleno. Southern Lord Records hvali ih kao svoju glavnu uzdanicu, što potvrđuje i nedavna europska turneja sa 
Početak albuma zaista zvuči kao pravi uvodnik jer se radi o instrumentalnom gitarističkom uratku dugom skoro deset minuta koji je na pragu sporog melodičnog drona, dok je već slijedeća "Ibitsu" totalna punk-rock-Motorhead psihodelična razbijačina negdje iz nekog davnog, davnog vremena. Tempo je sad malo sporiji i već se prepoznaju neki stoner-groove masnjaci, ali onda dolazimo do dvanaest minuta duge "Naki Kyoku". Black Sabbath su izgubili neki svoj demo s početka karijere, a Boris su ga ukrali i stavili na album! Gotovo je nemoguće za povjerovat kako se u 2005. godini može dobiti autentičan, neisforsiran i genijalan zvuk velikana koje sam maločas spomenuo. Prduckava gitara, moćan bas, suhi pjevni vokali i Sabbath rifovi. Ne stoner, baš Sabbath rifovi! Fuck yeah! Za kraj se vraćamo malo na početak jer je melodija ista, ali ovaj puta ima i ritma i razbijačine.