BLOODBATH: "RESURRECTION THROUGH CARNAGE"
Century Media, 2002.
Prvi glas o Bloodbathu (ne miješati sa starim thrash bendom istog imena) stigao
je do mene prilikom izdavanja njihovog prvog MCD-a. All stars projekt
Dana Swanöa (Edge of Sanity, Infestdead) i članova Opetha i Katatonie
donio nam je tada 3 himnice stare švedske škole u najboljem izdanju. Slijedi
zatišje od 3 godine, a bend se vraća jebeno bijesan.
"Resurrection Through Carnage" nam donosi 10 staroškolskih death metal
himni u trajanju od 40 minuta pod totalnim utjecajem starih Dismembera
i Entombeda iz razdoblja kad su dotični izdali svoje najbolje albume (naravno,
mislim na "Indecent and Obscene" i "Clandestine").
Reeće gitare rafiniranog švedskog zvuka, masni ali istovremeno jako razgovijetni
vokali i klasične ritamske šablone (jedina grind dionica je stacionirana
u pjesmi "Ways to the Grave") katapultiraju vas direktno u prošlost
i najslavnije dane švedske scene (pritom ne mislim na vrijeme kad su se
pojavili Hammerfall i slični pussy bendovi.)
Pjesme su lakopamtljive s odličnim (usudio bih se reći i jako originalnim)
rifovima (dodana sitna doza melodičnosti) i catchy refrenima. Osobni
favoriti, uz već prije spomenuti "Ways to the Grave" su "Buried by
the Dead", "Soulcollector" i "Like Fire" (osobno najdraa pjesma
na albumu).
Produkcija je sjajna (Dan Swanö) s prepoznatljivim ''švedskim štihom''
(da se zna kome duguju inspiraciju).
Cover art je remek djelo. Slike strunutih lica članova benda i
Bloodbath logo koji dominira u sredini. Inner art su također slike
kojima dominira ''Zombie'' tematika (sve djelo Travisa Smitha).
Premda stilski nisu unijeli nikakve inovacije, Bloodbath su uspjeli izdati
sjajan album koji uvrštavam u meni najdraa death izdanja 2002. godine.
Mislite da je ocjena previsoka? Poslušajte i uvjerite se u suprotno.
Igor Košutić