BLASPHEMY: "GODS OF WAR" + "BLOOD UPON THE ALTAR"
Osmose Productions, 2002.
Pitanje koje se prirodno nameće je zašto recenziram album star deset godina, i
još k tome benda koji slovi kao jedan od krljavijih i čiji uradak nije za senzibilne
i profinjene uši širokog dijela metal slušateljstva koje je odraslo
(odrasta!) na novovalnim bandovima.
Neiskreno?
Reizdanje starog albuma s bonus demo snimkom.
Iskreno?
Zato jer mi se album sviđa i zato što su ovo jedni od rijetkih koje mogu
shvatiti ozbiljno kada ih pogledam, a inače bih se u nekom drugom slučaju
samo nasmijao.
Po mojm saznanjima
Blasphemy je šačici ljudi ostao u sjećanju samo po prvom albumu "Fallen
Angel of Doom" koji je godinama stajao u "Snazi", a oni
koji su ga imali vjerojatno nisu htjeli ponovo riskirati kad je izašao
novi album (poučeni prethodnim iskustvom). Prvi je album vjerojatno bio
razlogom zašto nisam nabavljao novi, a ipak sam imao knedlu u grlu kada
bih ga slučajno ugledao u nekom katalogu (a bila je rijetkost da ga se
nađe). S drugim su albumom dobili bolju produkciju (koja se još uvijek
može slušati samo u prostoriji sa skupljom i kvalitetnijom opremom). Najduža
stvar na albumu traje tri minute, a ima i nekoliko hitova koji traju po
30 sekundi. Kao vrhunac bih spomenuo outro koji se ne zove "Outro",
već "Guitar Effect Outro", a naslov koji me također fascinira
je "Intro: Atomic Nuclear Desolation". Blasphemy je jedan od
onih bendova čija se demo produkcija malo ili nimalo ne razlikuje od produkcije
albuma, ali nemojte si dozvoliti da vas to obeshrabri zato jer je produkcija
prvog albuma čak i gora od demo snimke, pa ako želite poslušati neke stvari
s prvog albuma u boljoj produkciji - poslušajte demo (moram priznati da
na ovakav paradoks još nikada nisam naišao). Bestial barbarian satanic
black death metal je za ono vrijeme solidno odsviran, čak bolje no što
sam očekivao, valjda zbog jebene predrasude da je u ono vrijeme takav
žanr bio nužno krljav, a da je tek u novije vrijeme evoluirao i da ga
se može shvatiti kvalitetno odsviranim. Upravo je zanimljivo to što na
albumu starom deset godina nalazim rifove koji me inspiriraju, a također
su inspirirali i druge. Album je, koliko god zvučalo glupo, pogotovo uz
ovakvu gomilu konfuzije, zavijanja gitara i neartikuliranih zvukova vokala
koji sliče na pseći lavež i režanje (poslušajte Petera Helmkampa i zadnji
Angel Corpse, pogledajte njegovu majicu na prvom albumu...) za vrijeme
u koje je snimljen i više nego dobar, a "Satanic Imagery" koji
je u ono vrijeme ulijevao respekt, veći je dio novijih naraštaja nažalost
doveo do granice sprdnje i komičnosti.
Zlobnici bi potpuno nepotrebno mogli komentirati prisustvo gitarista koji
je tamnopute rase, no ako ste željni iskonskog zla, totalne tame, kaosa
i pakla, ugledajte se na ovo, a ne na kojekakve vradžbine, čaranja i bajanja
s zaštitnim znakom ljepotica okrvavljenih usta, crnih noktiju, mrežastih
odjevnih rekvizita, bujnih grudi, kožnih korzeta, vampira, šišmiša, duhova
i sličnih utvara.
Matija Ivandić
- Internet stranica sastava:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 21. 11. 2003.
 |
Gods of War + Blood Upon the Altar
|
