BLACK FAIRY: "ILUSYA"
demo snimka, 2004.
Još jedan u nizu domaćih power/ heavy pokušaja i naalost još jedno u nizu razočaranja uzrokovano prezentiranim.
Za početak, sama produkcija "Ilusye" (premda sam se naviknuo na svakakve) je čista katastrofa i jednostavno samoubilačka za bend ovog stila: sama gitara ima identičan zvuk onoj s Mayhemova "Deathcrush" EP-a dok ostatak instrumentarija zvuči kao da je zvučno zabiljeen na nekom jeftinom kazetofonu pa naknadno nadoštukavan na CD. Zahvaljujući nabrojanome, polovica ideja ne izlazi na površinu.
Drugo bi se ticalo tehničke spreme benda koja je za odabrani stil podosta ispod prosjeka: trokiranja su malo prečesta (ili je to bonus efekt koji moemo zahvaliti produkciji?), ritam sekcija je krajnje nemaštovita dok pokušaji soliranja izazivaju podsmijeh. Što se same vokalistice tiče (ne bojte se, ovo nije još jedan HR pokušaj Nightwish wannabee benda) moglo bi se reći da ima potencijala, ali taj nikada neće zasjati punim sjajem ukoliko se dotična ne odrekne pjevanja "kroz nos", lošeg engleskog izgovora, falševa te konstantnog zadravanja u granicama vokalnog raspona koji ne prelazi čistu kvintu.
Što se samih pjesama tiče (to spada pod treće), svijetle točke se daju povremeno naslutiti u pjesmama "The Dream" i "Chains" dok finalni dojam ipak zacrnjuje činjenica da "Ilusya" pati od relativne neinventivnosti, ćelavih aranmana, šlampave svirke te stilske zaostalosti u vremenu koja ih u startu eliminira za bilo kakve usporedba izvan naših granica.
Ako ste za nešto osječkog toplo preporučam sjajni War-Head ili stilski puno blii te inventivno i tehnički superiorniji Savage Harmony, jer "Ilusya" Black Fairyja je materijal definitivan vrijedan izbjegavanja.
Igor Košutić
![]() |
Ilusya
|

izvještava:
Luka Jančin

izvještava:
Igor Košutić