BROKEN HOPE: "GROTESQUE BLESSINGS"
Martyr Records, 1999.
Ovaj američki bend mnogima je nepoznanica makar im je ovo već četvrti ili peti studijski album. Radi se o sasvim neobičnoj vrsti death metala u kojoj nećete naći gotovo niti jedan lakopamtivi dio, a kad ga nađete, hvatat ćete se samo za njega. Prva pjesma ("Wolf Among Sheep") započinje nekom izbezumljujućom kvazi-melodijom odsviranom na tanjim žicama. Takve melodije provlače se kroz album cijelo vrijeme, a pojavljuju se uglavnom na dijelovima gdje nema vokala, te na počecima nekih stvari. Vokali su složeni uglavnom preko debeložičanih rifova koji su također slagani prema nekim čudnim skalama. Koliko se god trudili, nećete naći gotovo niti jedan rif koji bi vas podsjećao na neki stilski srodan bend. Možda su najtipičniji oni spori dijelovi kad gitaristi sviraju nekoliko dubokih tonova, pa stalno rade stanke između njih (tipa Fear Factory, ali sporije - to su oni rifovi za koje ćete se hvatati), ali tipičnost takvih dijelova uvijek će razbiti neki neočekivani solo upad na basu (npr. prva stvar) ili neki bezumno ubačeni ton. Na trećoj pjesmi ("Necro-fellatio") pojavljuje se i kratki upad na akustari, a početak sedme stvari ("Internal Inferno") ima čak elemente nekakvog bluesa. U solažama se osjeća lagani rockerski štih, i sve su odsvirane bez natezanja kurbla. Bubnjarskih ritmova stvarno je mnogo; na albumu se pojavljuju oko tri vrste grinda, od kojih je najzastupljeniji onaj kada tip sve udara istovremeno. Ostali ritmovi koje možete čuti su ispresjeckani pa ih je teško imenovati. Zbog šarolikih i brzo izmjenjujućih ritmova, Broken Hope svrstavamo u kategoriju bendova neodredive brzine izvođenja gdje su pobrisane gotovo sve granice između brzog i middle-tempa. Držanje kontinuiranog ritma naći ćete jedino na sporim djelovima. Vokalist pjeva dosta masno, al' ipak ne rokće k'o gore metal svinja. Tekstovi tematski variraju iz pjesme u pjesmu, pisani su dosta složenim vokabularom, ali ne dolaze mnogo do izražaja jer pjevač previše guta samoglasnike i pjeva jednoličnom intonacijom (makar pokušava pratiti "melodiju"). Produkcija je kristalno čista, ali je zvuk gitara premekan i kronično mu nedostaje dubine i snage, a to je veeelika mana. Uopće nije pravi užitak slušati tako neobičnu i kompliciranu glazbu kad je isproducirana tako da se svi tonovi razaznaju jasnije od dana. Ipak je prljaviji zvuk ono što death metalu daje nekakvu produhovljenost, višedimenzionalnost i atmosferu. Osim toga, oni zvučni otpaci što narušavaju kristalnu jasnoću tona tjeraju slušatelja da se potrudi razbiti tešku zvučnu barijeru kako bi otkrio ili barem naslutio tonove sakrivene iza nje (idealni primjeri su Immolation i Suffocation). Pravi gušt upravo je u ovom naslućivanju. Lov u mutnoj rijeci ponekad je zanimljivije od lova u bistroj, jer nikad ne znaš hoće li mamac zagristi štuka, som ili šaran. Bistrina razbija svaku čar neizvjesnosti i slutnje, pa je tako i prekristalna produkcija u ovom slučaju velika kočnica za album. Na kraju krajeva, ako i niste neki ljubitelj netipičnog i čisto isproduciranog death metala, Broken Hope će vam poslužiti kao koristan izvor zvučnih informacija za uvid u njegovu beskrajnu stilsku šarolikost. Stvaralačkih kalupa stvarno ima mnogo, ali je umijeće oblikovanja upotrebom istih malo teže savladivo. Broken Hope su i u tome uspjeli.
Ognjen Bašić
- Internet stranica sastava:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 31. 08. 2003.
- * izvještaj je prvotno objavljen krajem 2001. godine na IMn stranicama
 |
Grotesque Blessings
|
