AURA NOIR: "INCREASED DAMNATION"
Hammerheart Records, 2001.
Ništa nas ne smije iznenaditi!
U kolotečini isforsiranih siledijskih black thrash isplivaka koji miješanjem blacka, thrasha i headbanging "traper jakna bez rukava-sunčane naočale" stila kontaminiraju zvučni prostor nađe se i ovako nešto...
"Increased Damnation" predstavlja reizdanje MCD-a "Dreams Like Deserts" i neizdanih studijskih materijala i live snimki Norveške all stars ekipe u sastavu: Apollyon (Dodheimsgard, Cadaver), Aggressor (Ved Buens Ende, Inferno), Blasphemer (Mayhem) i Fenriz (neću ni pisati neoklen) u razdoblju od '94 do '98. Suprotno mojim pesimističkim očekivanjima i najcrnjim sumnjama, oduševio sam se. Savršen spoj norveške black hladnoće i brzog thrasha s obiljem disonantnih tonova i trzačina i nasuprot tome sporina nalik na neke starije Dark Throne uratke. Aura Noir efektan je primjer uklopljavanja onoga u čemu su članovi stilski najuvjerljiviji, pa je rezultat vrlo smislena mješavina one stare i prave Norveške (od Dark Throna, preko Gorgorotha, Satyricona, Mayhema i ostalih bendova koji su imali ključnu ulogu u profiliranju originalnog starog blacka s početka devedesetih) zajedno sa sirovom thrash energijom koja ni u kojem trenutku znatno ne prevae u smjeru zlobnije catchy mosh eksploatacije. Stilska kolebanja su donekle primjetna, budući da je na sredini prisutnija black manira, dok su pjesme na kraju CD-a usmjerenije prema thrash odrednicama.
Fenriz gostuje na dvije stvari, Blasphemer na live snimkama, dok je glavnina pripala Apollyonu i Aggressoru, i to po principu: malo ću ja gitaru, a ti bubnjeve, i obratno.
I nećete mi povjerovati da sam instrumentalne rošade primijetio tek kasnije kad sam se detaljnije zadubio u booklet. Sviračko umijeće na bubnjevima i gitari kod obojice je zaista respektabilno, dok su Apollyonovi hladni vokali u kombinaciji s naglašenom jekom ključni element atmosfere na čitavom CD-u.
Duh koji se krije na ovim snimkama valjda je u tome što je svaki glazbenik dao svoj prepoznatljivi obol, kako vokalno, tako i gitaristički i rifovski, što je i više nego prepoznatljivo, ali opet smisleno iskombinirano, pa za ovu kolekciju "uncut" snimki, live snimki i rariteta mogu izraziti jedino hvalospjeve: hladno, mračno i izvrsno.
Osim velikog oduševljenja i uivanja slušanja ovog benda napravio sam usput i posao godine; izdvojio sam za CD čitavih 20 (slovima: dvadeset) kuna!!!
Mathias Bricketsson