ALL SHALL PERISH: "HATE. MALICE. REVENGE."
Nuclear Blast, 2005.
Među sastavima za kakve baš i nismo navikli da dolaze s Nuclear Blast etikete, predstavljajući zvuk koji definitivno ne bismo pripisali Bay Area području, pojavljuju se All Shall Perish (dečki su iz Oaklanda). Obzirom na samog izdavača, nije niti čudo što je protekli mjesec stranice svih većih metal magazina upotpunila i najava za "Hate. Malice. Revenge." Moda malo pretenciozno obzirom da ASP i nisu neki groundbrakeri, no u slučaju N. Blasta, samoobjašnjivo.
U muzičkom smislu, na ovom albumu prevladava masni death core reminiscentan Dying Fetusu, ili moda čak više Skinlessu, dok svaka pjesma nudi i tanjurić "audience friendly" sporih mosh dionica nalik na one koje se mogu naći kod Full Blown Chaos, Hatebreed i njima sličnih. Kroz njihov iznimno dubok (spušten) zvuk gdje brutalnost predvlada nad energijom, moe se nabasati i na česte melodične uplive sa švedskom domovnicom, koji u ovoj kombinaciji djeluju kao nešto što bi moglo ispuzati iz stvaralaštva jednih Unearth kada bi im pojam neizbjene propasti svijeta opasno smrdio za vratom (npr. na "Sever the Memory" ili "Never Ending War", gdje se uz navedeni utjecaj ne moe ne primjetiti i neizbjean utjecaj svemogućih Slayera). Oba vokala su dosta tipična, imamo jedan piggy growl, koji posebice na početku albuma baca na Devourment ("Babykiller"), a kasnije poprima malo slušljiviji oblik (Skinless) i jedan derajući koji bi bez većih problema prošao u nekom metalcore bendu, kojih 'fala irudu ima na svakom uglu.
Kroz vizualni pokušaj zbrajanja svih pizdarija koje vrebaju čovjeka i svijet u kojem obitava, dobili smo artwork koji izgleda kao da Hatebreedov omot ubacite u neki moderno kaotični predapokaliptični kaos. Ako je suditi po dečkima iz All Shall Perish, ne piše nam se dobro :-). Iako bi mi samom kombinacijom prikazanih stilova ovaj komadić plastike barem teoretski gledano itekako trebao odgovarati, mislim da bi se njime ipak aktivnije pozabavio prije recimo, ne bih htio pretjerivati - 5 godina. Ili drugačije rečeno, usporedite neki novi bend s jednim od onih groznih umjetno izbljedjelih para traperica* - svi nabori, blijedilo, materijal i produkcija su na prvi pogled prisutni, ali tko će ih zamjeniti s onima što su se desetke godina tratile kroz nošenje, pritom se podvrgavajući nemilosrdnom testu vremena. (istraite nove materijale!)
Nesumljivo je da će ASP pronaći bazu simpatizera, jel' se tu moe naći zbilja simpatičnih dijelova te vjerujem da bi se uz uvjerljivu ivu izvedbu uz All Shall Perish dalo i okrhnuti koji kraljeak. Mrnja. Zloba. Osveta (k'o da su prepisivali zadaću od mojih dragih The Rite of Retaliation) bez obzira na dobru roktalicu i izvjesnu glavoklimaljku djeluje odveć plošno i reciklano da bi se odmah u startu našli među odlikašima, no vremena ima dovoljno. Barem se nadam. Solidan početak.
* Nikad mi nije bilo jasno zašto se za artikl traperica uvijek kae par traperica... Zato što ima dvije nogavice? Rek'o, zajebi! Kako biste onda rekli za rukavice - dva puta po dva i pol' para rukavica? Molim Tomislava Ladana da mi na mail javi slubeni stav njegove nenadjebivo zanimljive emisije.
Matija Jelić
365,666 tisuća Scarovih čitatelja je nakon čitanja recenzije barem 10 sekundi razmišljala o misteriju para traperica.
Hvala Troliku na ustupljenom materijalu.
Hvala Maddoxu (maddox.xmission.com) na inspiraciji za izbljedjele trapke.