ANGEL CORPSE: "DEATH DRAGONS OF THE APOCALYPSE"
Evil Vengeance, 2002.
Za upućene kojih je malo; evo vam ga; live snimke o kojima sam već ispričao čitavu knjigu, izmolio
litaniju, ostao bez love jer mi je netko okrao kovertu s parama, preoteli su mi ga na E-Bayu i bivši gitarist
nije imao niti jedan primjerak kod sebe u autobusu... Al' neka puknu dušmani i domaći izdajnici, uspio sam ga dobiti, pa vam ga evo, patite!!!
'Ko vam je kriv jer nikad niste skuili Angel Corpse, 'ko vam je kriv što vas uopće boli kurac za njih, 'ko vam je kriv što za ovaj CD ne bi dali više od 30kn...
E pa, ovako stoje stvari; gitarist Gene Palubicki je o svome trošku odlučio prije više od godinu i pol dana izdati live snimke svojeg banda, a materijal koji je na CD-u odiše odurnim undergroundom, smradom vlanih rupa koji se nazivaju klubovima u kojima se odravaju koncerti, prljavštinom ispod noktiju, brzinom, znojem od nepranja, odvratnošču i odbojnošču odurnih starih deathera koji u ranim tridesetima još uvijek ive ivot u konim hlačama, čizmama i ne vide dalje od Possesseda, starih Morbid Angela i još starijih Slayera, kojima je mali ulazak u bilo kakvo eksperimentiranje ili ne-daj-boe odmak od ekstrema i zacrtane linije nepoznat pojam (e pa, radi svega ovoga ih smatram najboljima!). Ovaj CD je za najzagrienije kolekcionare poput onih iz plavog oglasnika koji iz nekog debilnog razloga skupljaju olovne vojnike, telefonske kartice točno određene edicije ili pak sličice ivotinjskog carstva. Prema tome, ne vidim razloga da uopće razmišljate o ovom CD-u, a kamo li da ga, ne-daj-boe, spomenete da bi ga eljeli poslušati jer vam se band čini O. K.. Ponekad se zapitam u čemu sam pogriješio, pa dane provodim slušajući ovakve stvari i neprestano ih analiziram umjesto da kao sva normalna mlade ogrezla u metal izlazim na metal slušaone i druim se s vršnjacima uivajući u svim lijepim stvarima oko mene.
Matija Ivandić