ANGEL CORPSE: "IRON, BLOOD & BLASPHEMY"
Osmose Productions, 2001.
Iako je prošlo već godinu dana od službenog izlaska ovog CD-a, imam veliku
želju osvrnuti se na sadržaj koji se može opisati kao mini-vodič kroz
povijest i stilske odrednice benda. Materijal je kompilacija EP-jeva,
live pjesama i njihove demo snimke "Goats To Azazel".
Od samog Osmose Productionsa sam ovaj potez u isto vrijeme shvatio kao
logičnu odluku (svake hvale vrijednu!) da se konačno sav materijal benda
skupi na jedno mjesto budući da su se EP singlice tu i tamo mogle naći
u izdavačkim kućama za koje se trebalo dobro potruditi da bi se došlo
do njih, a demo se mogao naručiti 
samo direktno od samog basiste benda (kao i singlice) pod uvjetom da ga se
ulovi između turneja, pa ti sad čekaj... S druge strane, lukav potez ne
bi li se izvukao koji dolar više budući da se CD pojavio u prodaji tek
godinu dana nakon raspada banda, a glavni marketinški adut nalik je vađenju
stvari iz olupine Titanica i njihovo prodavanje s izrazito emocionalnim
pristupom. Tome u prilog govori da se jedan dio stvari s ovoga CD-a može
naći na reizdanju prvog albuma s bonusima, a te gotovo iste stvari se
mogu naći na reizdanju trećeg albuma s bonus stvarima koji je nakanadno
izdan u obliku digipacka.
Vratimo se samom materijalu koji je i glavni cilj recenzije. Prvih pet
pjesama se nalaze na EP-ju "Winds of Desecration", a idu slijedećim
redosljedom:
1) When Abyss Winds Return- -pjesma s prvoga albuma odsvirana u malo boljoj produkciji i s novim bubnjarem što rezultira puno većom brzinom, te kvalitetnijom i žešćom izvedbom. Pjesma je poprilično jednostavna i kratka. Dvije solaže, jedan thrill u sredini, povratak na prvi dio i kraj. Kao što sam rekao, kratko, brzo i pakleno.
- 2) Desecration of Virgin
- -obrada od Sarcofaga pred kojom bi i oni sami vjerovatno kleknuli, budući
da sam iz znatiželje bio toliko ustrajan da sam nabavio original i usporedio
ga s obradom.
- 3) Demon Seed
- -obrada od Morbid Angela. Odsvirano furioznom brzinom, solaže vrhunske, jednom riječju odlično.
- 4) Kill Again
- -obrada Slayera. Ova pjesma je definitivno favorit. Ljubitelji Slayera neka iz ovih stopa nabave disk i neka preslušaju pjesmu. Garantiram da ćete ostati zapanjeni. Zagriženije fanove Angel Corpsa (nažalost, po mojim saznanjima, taj broj i nije velik) možda će zanimati informacija da sam u jednom razgovoru s gitaristom saznao da Slayere konzumira samo do Hell Awaitsa.
- Nakon Slayera na red dolazi Judas Priest i pjesma "Eat me Alive" odsvirana nimalo lošije od prethodnih, pa se neću ponavljati.
-
EP je snimljen '99-te, a produkcijski je solidan, zvuk je "nadrukan", no ako se posluša na
slušalice, može se uočiti da su gitare jednostavno premekane, što se ne
može reći za svirku koja je bez i jedne jedine greške ili nedostatka.
Solaže su 70% tappinzi kojih ima više nego na svim albumima ukupno. - Drugi EP "Wolflust" snimljen je '97., a započinje istoimenom
pjesmom. Pjesma je odsvirana bez ikakvih primjedbi, ali u usporedbi sa
snimkom na zadnjem albumu nešto je slabija. Inače je čitav zvuk EP-ja
pomalo suh i sterilan, pogotovo bubnjevi. Vokali Petera Helmkamapa, koji
su uvijek negdje između dubokih death vokala i visokih black vokala, na
ovom EP-ju su ipak malo pobjegli u black i mnogo su viši od njegovih uobičajnih
vokala. Zanimljivost na ovoj pjesmi je što se u čitavom njihovom opusu,
upravo na ovom EP-ju i nigdje drugdje pojavljuje solaža koju nije odsvirao
gitarist Gene Palubicki već je dao čast (doslovno) session gitaristu
Billu Tayloru. Ostatak snimaka su obrade od Kreatora (Pleasure to Kill)
koju su obradili na nekim dijelovim do neprepoznatljivosti, svojim stilom
i s blast ritmovima. Nakon nje je obrada od Possesseda (Burning
in Hell) odsvirana nevjerovatnom brzinom, meni osobno nijansu
bolja od Kreatora. Ovo su možda dvije najslabije obrade na čitavom CD-u,
no treba se odvažiti odsvirati stvari na potpuno novi i neprepoznatljiv
način. Nakon toga na red dolazi "Genghis Khan" od Iron Maidena,
što je potpuno iznenađenje i neočekivano za ovakav band. Osim produkcije
koja nikad ne može biti vjerodostojna, sama pjesma je odsvirana identično.
Solaža na kraju je malo skraćena, ali zaista se nema što prigovoriti. -
Nakon toga na red dolaze dvije live stvari snimljene '98. godine u Rimu
u sklopu turneje s Immortalom (ako me sjećanje dobro služi). Pjesme su
"Phalleluyah" i "Reap the Whirlwind" s drugog albuma
"Exterminate". Odsvirane su bez i jedne jedine greške, osim
solaža koje u nekim trenucima nisu 100% jednake kao na albumu, pogotovo
na "Phalleluyah". Na drugoj pjesmi solaže su iste kao na albumu
(neupućeni će možda reći da se Geneove solaže uopće ne razlikuju i da
su sve jednake, no ja ću sve takve potencijalne glasine odmah demantirati.)
Na prvoj solaži odsvirao je tapping na samom vrhu vrata tako da
je malo promašio žicu, pa je iz zvučnika
potekla takva mikrofonija koja
bi mogla srušiti Savski
Most (oštetiti u najmanju ruku). Sama stvar je za nijansu preduga, a ponavljanja
nekih rifova su čak i za mene suvišna. Preporuka za slušanje: obratite
posebnu pozornost na bubnjara. Nakon toga su na redu dvije stvari s prvog
albuma (''Envenomed'' i ''Sodomy Curse'') snimljene live u sklopu
prve europske turneje koju su imali krajem '96. godine, a snimljene su
u Strasbourghu. Zvuk gitara je potpuno tup i mutan, bas gitara je toliko
distorzirana da se umjesto suvislih tonova čuje samo zujanje, a bubnjar
djeluje potpuno nekoncentrirano i nervozno (bubnjanje mu je brzo potpuno
i kaotično, grind dijelovi su jedva odsvirani, na nekim mjestima mnogo
ranije ubacuje prijelaze, samo da što prije završi s grindom (što se samih
prijelaza tiče, u tome je stvarno majstor). Solaže su dobro odsvirane,
pomalo improvizirane. Sve u svemu, za prosječne uši će to ostati solidno
ostvarenje, dok je za ljubitelje prava dragocjenost budući da je to jedino
službeno live izdanje i to iz njihovih najranijih dana. Zadnje
četiri pjesme predstavljaju njihov demo "Goats To Azazel" koji
je na razini garažne snimke koji prosječni slušatelj neće slušati duže
od dvije minute. Za one zagriženije preporučujem da prvo poslušaju te
iste pjesme na albumu, pa kad ih dovoljno dobro zapamtite, pokušajte ih
preslušati u demo verziji jer će tek onda uspjeti shvatiti o čemu se radi.
Zanimljivo je da na demu i na dvije live snimke iz Strasbourgha
svira stari bubnjar John Longstreth, dok sve ostale pjesme je odsvirao
bubnjarski mag Tony Laureano. Stvar koja me lagano smeta je ta da je booklet
potpuno nezgodan za rukovanje jer se radi artworka na prednjoj
strani mora potpruno rasklopiti do formata Vjesnika, a ako ga želite smotati
i ponovo ga umetnuti u kutiju, dobro ćete se zabaviti. Unutrašnji dio
omota također ima artwork i zbirku slika sa zadnje turneje. Ukoliko
volite A. C. ili vas kojim slučajem zanima, a nemate ovaj disk u kolekciji,
zaista ne znam zašto ga do sada niste kupili. Oni koji ga imaju vjerovatno
će se složiti sa mnom da unatoč trajanju od 65 minuta nije niti u jednom
trenutku dosadan i da obrade drugih bandova nimalo ne zaostaju za kvalitetom
njihova tri albuma.
Uz pohvalu bendu za izuzetno visoku tehničku potkovanost, na kraju bih ipak pohvalio i Osmose Productions jer do danas vjerovato ne bih skupio sve singlice i demo snimke, a ovako ih još dobijem na jednom mjestu i to još na disku. Odlično!
Matija Ivandić
- Internet stranica sastava:
- come.to/angelcorpse
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 30. 08. 2003.
 |
Iron, Blood and Blasphemy
|
