AC/DC: "NO BULL" & "STIFF UPPER LIP" DVD
Warner Music Vision, 2003.
'Daklem taka je stvar', dva DVD-a za cijenu jednog, zvuči primamljivo, zar ne? Ali to još nije sve! Uz to dobivate i kartonski omot za ova dva DVD-a, a na svakom od njih još ćete naći i dodatni materijal, komentar i kratki backstage clip, prikaz snimanja spota "Hard as a Rock". I zapamtite, SVE ZA CIJENU JEDNOG! I znate li što je najbolje od svega? Zaista se nisam alio, odbacite sve predrasude uzrokovane gledanjem imbecilnih TV-prodaja reklama i shvatite ovo ozbiljno, ovo je prilika koju ne smijete propustiti, čak i ako vam kaem da je DVD iz Berlina puno lošiji, ali nema veze, imat ćete dva komada u kolekciji ako ništa drugo!
šalu na stranu, krenimo ozbiljno. DVD izdanje iz Madrida jedno je od najadrenaliniranijih koje sam gledao u posljednje vrijeme. Godine su tu, ali se AC/DC još uvijek dobro dre. Angus lud po običaju, Brian Johnson kao frontman u sjeni gitarista, a Malcolm, Cliff i Phill u pozadini. Sve su se okolnosti spojile baš kako treba, prepun amfiteatar, temperamentni i ludi španjolci bez kojih bi ovaj koncert ostao tek malo više nego prosječan. Set lista sasvim pristojna, četiri pjesme s "Ballbreaker"-a, ostatak hitovi. Atmosfera na granici usijanja i to vam je otprilike to, ostalo su varijacije. Najsvjetliji trenuci za pamćenje su početak koncerta kad se Angus ušetava na pozornicu, skida kapu i nakloni se publici, a u sljedećem kadru vidimo publiku kako divlja i skače. Drugi prizor koji bi istaknuo je prijelaz uvodnog dijela "Thunderstruck"-a na bubnjanje, u trenutku kada Johnson otpjeva prvi put: "You've been Thunderstruck" uključuje se kamera s vrha amfiteatra i snima čitavu publiku kako divlja. Pamtljiv je i dio s Angusovim striptizom, te pokazivanjem bokserica sa španjolskom zastavom na guzici (poznato?), te solo i završetak na "Let There be Rock", tj. Angusovo šetanje po amfiteatru i trčanje u krug u letećem poloaju. Za kraj istaknuo bi još kratki kadar u kojem se vidi posjetiteljica kojoj fali prednji zub (e, to je rock 'n' roll). Ima toga još, ali ovo je ono najvanije. Zamjerka? Ah,da, kratki dodatak sa snimanja spota "Hard as a Rock" i interview s Brianom i Angusom (bez titlova i pitanja) koji je mogao biti malo bolje napravljen. Za kraj savjet: kupite hrpu piva, zabijte se u sobu, zavrtite DVD i uivajte.
A sada otrijenjenje. Stadion u Berlinu s okupljenih 70 000 ljudi ovaj put je bio dvosjekli mač što se tiče zvuka (jebiga, amfiteatar je amfiteatar!), a i što se tiče publike. Mogao bih se okladiti da je njih 25 000 došlo samo čuti "Thunderstruck" i "Highway to Hell" (ostatak koncerta su samo mirno odstajali i odsjedili na tribinama pijući pivo). Problem br. 2: Zašto se među 70 000 ljudi svakih nekoliko minuta u kadru pojavljuje isti čovjek u blizini pozornice? Zato jer je reiser ili već netko odgovoran za to jebena budala! Oprostite na izrazu, ali zaista je tako. Hrpa kamera, 70 000 ljudi, a svako malo vam se u kadru pojavljuje isti iritantni tip. Odgovorne treba kazniti za ovakvu glupost! Unatoč našim dobrim odnosima s prijateljskom nam Njemačkom, pomalo je nezgodno javno reći da su Nijemci oduvijek prednjačili u kiču i neukusu. Problem br. 3: dvije trećine publike na glavi nosi rajf s rogovima koji trepere kao boicne lampice za bor(!!!). Katastrofa! Zvuk je ovaj put razvodnjeniji, samo jedna(!) pjesma sa zadnjeg albuma i blijedo pjevanje Briana Johnsona (koje li nelogičnosti, čovjek s godinama povećava svoju mišičnu masu, a pjeva kao da nema snage). Ima tu iznenađenja, set na kojem se nalaze "Problem Child", "What do you do for Money Honey", "Bad Boy Boogie", ali je naalost sve ostalo u sjeni prvog DVD-a. šteta.
Matija Ivandić