JEZERO ZOMBIJA aka ZOMBIE LAKE
Eurociné & J.E. Films, 1981.

STORY SO FAR...
Prilikom povlačenja iz Francuske nakon iskrcavanja saveznika, manji odred njemačkih vojnika upada u zasjedu postavljenu od strane pokreta otpora čiji članovi nakon kraćeg okršaja leševe mrskih im okupatora bacaju u obližnje jezero. Vrijeme je današnje (ilitiga 1980.), a kako to već biva, u jednom malom gradu u Francuskoj pored još manjeg jezera s razlogom prozvanog "Lake of the Damned" počinju nestajati kupaći...

ZAŠTO JE TO SVE TAKO ISPALO?
"Shock Waves" s Peter Cushingom je započeo kratkotrajni trend "Nazi Zombie" kinematografije od kojih su zapamćeni (ali definitivno po ničemu dobrome) ostali jedino američki "Gamma" te dva europska pokušaja naslovljena "Oasis of the Zombie" Jessa Franca i, trenutačno od moje strane secirani, "Zombie Lake" Jeana Rollina.
Ako ništa, ovo djelce careva euro-thrasha z-kategorije Eurocinea je ostalo zapamćeno prvenstveno zbog problema koji se stvorio na samom početku: dan prije snimanja, režiser Jess Franco je nestao te je umjesto njega angažiran Jean Rollin što se na kraju pokazalo kao fatalna pogreška. Zašto? Možda zbog njegovog (a bome i onoga filmske kompanije) odnosa prema povjerenom mu djelu što se lagano može vidjeti iz ovog citata: "I was informed about the movie one day before the shooting. I didn't read the script, I knew nothing about the movie except it was about zombies and the producer explained to me each morning what I was supposed to shoot. I never took this film seriously anyway. Eurocine is really weird company. I mean, I believe they think films like "Zombie Lake" are good horror films!".

ŠTO (NE)OČEKIVATI...
Uz ovakvo hantravo vođenje snimanja i spomenutu radnju filma (koja, da je malo dublje razrađena, bi možda i držala vodu, a ne se samo svela na divljanje leševa probuđenih nakon 35 bez ikakvog povoda) bilo bi suludo imati bilo kakva očekivanja, ali ako mu je već bilo predodređeno da zakaže u svakom pogledu, prosječnom horor fanu koji drži do sebe uvijek ostaje ona nada da će se tanka priča i očajna gluma kompenzirati dobrim starim scenama nasilja i hektolitrima krvi... ...jebiga, "Zombie Lake" u toj kategoriji također podbacuje i premda na omotu DVD-a ponosno piše "Uncut version" nemojte dopustiti da vas natpis zavara jer u ovom filmu nema niti jedne scene vrijedne cenzuriranja. Zašto? Zato jer se sav horror i gore faktor svodi na izlaske zombi SS-ovaca iz jezera (prije bare, ali 'ajde-de), ekspresni ugriz neoprezne žrtve za grlo i tri do četiri kapi krvi koje slijede nakon ugriza (dakle, zaboravite na sočne scene trganja udova, vađenja utroba i slično).
Već "pohvaljena" gluma (faktor katastrofičnosti potpuno doveden do maksimuma lošom engleskom sinkronizacijom) i priča (puna rupetina kao švicarski sir) standardno graniče s debilizmom (pogotovo plan za uništenje zombia i njegovo provođenje te kratki trenutak nježnosti ilitiga posjet zombie oficira svojoj kćeri koja se rodila na dan njegove pogibije), a to bi se isto bez problema moglo reći za dizajn negativaca koji se svodi na zeleno obojana lica i loše replike njemačkih uniformi (premda su trunuli na dnu jezera 35 godina izgledaju nevjerojatno svježe) dok je jedina svijetla točka ove trakavice od 80-ak mučnih minuta glazba u pozadini za vrijeme "napada".......i eventualno golotinja koje ima na izvoz.

POSLJEDNJI TRZAJI...
Premda su svi argumenti protiv njega, "Zombie Lake" dan danas iz nekog bizarnog razloga uživa kultni status među horror publikom, ali što se mene osobno tiče, ovo mega-razočaravajuće "Nazi Zombie Cinema" ostvarenje spada u onu kategoriju filmova koji se jednom pogledaju i odmah zaborave (nadajmo se).

Igor Košutić

Internet stranica filma: n/a
Datum objavljivanja izvještaja: 21. listopad, 2006.

	Zombie Lake
	izvorni naziv: Le Lac des morts vivants vlasništvo: Eurociné, J.E. Films prvi put objavljeno: 1981. godina redatelj: Jean Rollin producent: Marius Lesoeur scenarij: Julián Esteban, Jesus Franco muzika: Daniel White uloge: Howard Vernon, Pierre-Marie Escourrou, Anouchka, Antonio Mayans trajanje: 89 minute medij: DVD